Ako ste krenuli čitati ove retke znači da, barem djelomice, vjerujete da praznovjerje postoji ili ste možda i sami praznovjerni. Kako bilo, ovdje neće biti riječi o osudama na račun različitih mišljenja i uvjerenja, ali jedno je sigurno – najveću moć, onu koje nismo ni svjesni, imaju uvjerenja koja shvaćamo „zdravo za gotovo”, budući da nam ona kao tihi glasovi uma kanaliziraju poruke koje prelijevaju čašu, koje bacaju odluke i naposljetku, mijenjaju naš život. Razmišljajući o brojevima, kojih se osobno na neki način užasavam jer tu nisam „svoj na svome”, krenimo od početka. Jedan, prekrasan i jednostavan broj, dva – u paru je, kako kažu, uvijek zabavnije, tri – broj iznimne simbolike, potom parni brojevi koji kao da imaju svoje mjesto u svijetu i poretku vremena, čovjekove (ne)prolaznosti s osmicom na čelu kao simbolom beskonačnosti, a desetkom, tzv. brojem savršenstva koji utjelovljuje binarne znamenke 1 i 0 koje u informatici i elektronici, tehnologijama sadašnjosti i budućnosti, sve mogu iskazati, jednako kao što bijela boja objedinjuje apsolutno cijeli spektar boja. Međutim, dolazeći do broja 13 jednostavno vidimo da on ne pripada nigdje, zaista je neobičan i ni s čim ga ne povezujemo osim s negativnim pojavama u povijesti čovječanstva. Naravno da će nas se većina sjetiti Jude koji je kao 13. apostol došao na Posljednju večeru, a poznato je što je on poslije toga učinio, premda nije on bio taj koji je vikao da se Isus razapne niti je on bio onaj koji ga je fizički prikovao na vječni simbol ljudske patnje. Ipak, nesreća je prema mnogima bila što je njegov dolazak narušio harmoniju sadržanu u broju 12. Dvanaest apostola, 12 mjeseci u gregorijanskom kalendaru itd. Nakon vrhunca može slijediti samo pad.
Kako bilo, postoje i uvjerenja koja kazuju da ozloglašenost petka 13. ima još starije biblijsko porijeklo, pa tako neki vjeruju da je baš toga dana Eva jela zabranjenu jabuku i tako je, može se slobodno kazati, rođeno zlo, ali i „blagoslov” ljudske slobode sadržan u biranju. Druge pak teorije postanka petka 13. vezuju se uz vitezove templare koje je zarobio francuski kralj Filip IV. upravo na taj datum godine 1307. Zanimljivo je kako su templari (ili punim nazivom Red siromašnih vitezova Krista i Salomonova hrama) kao kršćanski vojni red bili poslušni i odani papi, a s vremenom su njihove napore prepoznali i feudalci te su se, izrazimo se modernim rječnikom, pametnom logistikom i planiranjem, uspjeli razviti čvrste bankarske sustave, postavši tako prijetnja mnogim (bogatim) neistomišljenicima. Na stranu to što su se njihovi pothvati svrstavali i u red hereze, a uz njih se vezuju i prokletstva koja su uzrokovala silne probleme Francuskoj primjerice. Kako bilo, filmovi, studije, razni pokušaji da se demistificira petak 13. postoje i postojat će sigurno još dugo vremena, a same te spekulacije, usprkos svim forenzičkim metodama, uvijek će intrigirati ljudski um, ali i djela, te ćemo tako hotele ostavljati bez 13. kata, ulice bez 13. kuće ili zgrade, manje prometnih nesreća će se odviti baš na petak 13. jer ćemo izbjegavati izlazak vani i tako unedogled.
Ono što mi se čini u svemu tome važno je shvatiti koliko neke vrlo diskutabilne teorije mogu utjecati na život pojedinca, društva, čovječanstva. Nismo uopće toga svjesni i u tome je naša najveća nemoć. Teško je egzaktno utvrditi je li neki dan ili broj sretniji ili manje sretan od nekog drugog, a ljudsko je da sve pokušavamo staviti u neke šablone i granice unutar kojih smo sigurni, ali čak ako ćemo se povoditi i praznovjerjima, uvjerenjima ili čime god, jasno je da nikada nećemo imati spoznaju Apsolutnoga i stoga je sasvim besmisleno dopustiti da nam brojevi „šapuću” što ćemo činiti. Uživajte u životu!
Više u kategoriji: Život; Povijest
G. Dujmović, dipl. kroat. i ang.