U ranim jutarnjim satima, perači ulica ostavljaju svoje brige kod kuće i predano izvršavaju svoj zadani cilj svugdje po gradu – ulicama, trgovima, kalama, Rivi…
Rade u ne baš ugodnim uvjetima, ali potpuno pripravni, i to je ono što ih čini posebnima; peru ulice po kiši, snijegu, vjetru, i to s osmijehom na licu.
Često prepreke, tj. živa bića i prijevozna sredstva, čine njihov posao zanimljivijim. Koliko ste se samo puta u rano doba jutra vraćali iz noćnog provoda u novim tenisicama ili štiklama, i niotkud stvorio se on, svima nam poznati kamion s dva djelatnika. Pere ulice kao da je u transu i ne obraća pozornost na tebe. Ti mu pokušavaš dati do znanja da nipošto nisi zainteresiran za tuširanje hladnom vodom u prohladnoj noći, ali tvoje molbe nisu uslišane. Vraćaš se kući u sada već staroj, sivoj obući.
Slično je i s automobilom, netom opran, voziš se kroz grad i ugledaš perače ulica kako kreću pravo na tebe. Dovoljno si pametan da ih izbjegneš, no ako pak malo i zakasniš, osjetit ćeš djelić njihovog posla na svom omiljenom limenom ljubimcu.
Oni, perači ulica, uvijek su spremni za nove vodene avanture…
D. Šabić