Biokovo je najviša i najduža planina u Dalmaciji. Ona također spada u red najljepših i najprivlačnijih primorskih planina. Sa glavnim vrhom Sveti Jure 1762 m. Ističe se još nekoliko izrazitih vrhova Sveti Ilija 1640 m, Veliki Troglav 1659 m, Šibenik 1450 m, Štropac 1450 m, Kimet 1536 m , Vošac iznad Makarske 1421 m i drugi.
Posebnom strminom i okomitošću vapnenih grebena Biokovo se ističe od Baške Vode do Podgore u dužini od 25 km. Na tom dijelu, tako reći sivo i pretežno golo Biokovo se okomito nadnijelo nad Makarskom Rivijerom. To joj daje posebnu draž, pa se Makarska Rivijera ubraja u red najljepših turističkih područja, ne samo u Dalmaciji već i na čitavom Primorju.
U širem smislu Biokovo se pruža od prijevoja Dubaca 300 m kod Brela pa prema jugoistoku do doline Neretve. Pravac pružanja Biokova poklapa se s karakterističnim pravcem pružanja dinarskih planina SZ-JI. Klima Biokova u nižim predjelima ima mediteranski karakter, dok je na visinama iznad 1000 m čisto planinska i tu se snježni pokrivač zadržava u čitavom zimskom periodu.
Životinja na Biokovu ima mnogo, ali najviđenije su svakako divokoze i zmije. Divokoze su zaista predivne i vesele, pa ih zato nije dobro plašiti jer vam mogu svojom igrom uljepšati najružniji dan. Zmije su opet druga krajnost. Od zmija otrovnica na Biokovu žive pepeljasti poskok, šarka i ljuta crnokrapica. Zmije se mogu vidjeti u ljetnim mjesecima. Rijetko se dešava da napadnu ljude, ali ipak treba nositi visoke cipele i dokoljenice kako bi se zaštitili od njih.
O samom letenju na Biokovu moglo bi se puno pisati.. Što se tiče mjesta za slijetanje samo je jedno službeno. Nalazi se samo 10-tak m od mora na 1 m nadmorske visine. Ima dobre prilaze za sve vjetrove po kojima se leti. Na najvećem boru postoji vjetrulja, ako je bura nije odnijela. Do sletišta se dolazi autom i to iz pravca Splita prvo skretanje desno prije benzinske pumpe ( preko puta za skretanje Veliko Brdo start 1, 2 i 3), ravno do mora i onda desno makadamom oko 500 m. Alternativna mjesta za slijetanje su 3 proširene plaže prema gradu, dva sportska stadiona u samom gradu koji mogu biti nezgodni radi rotora. Mnoge zanimaju prelati oni su mogući i rade se na zapad (Omiš) , na jug (Ploče) i na sjever (Imotski)! Teren je zaista surov i treba letjeti sa poštovanjem. Samo tako možete opstati. Termika ili termički stup koji završava kumulusom je ovdje vrlo rijetka stvar. Obično je to suha ili plava termika, koja je uska i vrlo nemirna, sa vrlo neugodnim ulazima i izlazima. Postoje dvije vrste termike. Donja od grebena planine i ona koja nastaje na samom platou planine ( 1500 m). Ta ide vrlo visoko, samo morate sa dobrom visinom ući u plato i tražiti svoj stup. Prosječno godišnje možete letjeti 250 puta. Zamislite samo let sa 1300 m na staru i Novu godinu ili ljeti stupove koji idu i preko 2900 m brzinom preko 11 m/s, a onda slijećete uz nudističku plažu, dok zimi možete nakon leta uživati na suncu uz more. Tko je sve ovo ozbiljno shvatio doći će ovamo isprobati sebe, padobran i planinu.
Uz povišeni adrenalin sretno Vam u paragliding avanturama!
Više u kategoriji: Šport, Život
D. Šabić, mag. nov.