Otvoreno pismo za medije od pjesnika i izdavača Jure Brekala
Dragi moji,
Svi moji…..
Ostari i životom i življenjem,
A sa onog kamena siva – gdje Tin i Antun Branko hodaše
Odo.
Nauči moja me mater….jeziku materinjem
Ko podputbinu da njime mostove ziđam….
Jednom sretoh kvrgavi korijen sa lijepim cvijetom na grani,
Zastadoh i upita:
Reci mi….reci mi
Jesi li ponosan na tvoj cvijet….
Nasmija se stari kvrgavi korijen i reče…pomalo tužno:
Upitaj njega jeli mi zahvalan.
Hodajući svijetom bio sam i ponosan i zahvalan što stara majka ( ni pisat dobro nije znala) me nauči….
Jednom, dobro se sjećam, kad me upita:
„Kako si dite moje?“
Sam joj odgovorio:
„Pa eto nekako čudno da ni moje pjesme ne mogu pisati više!“
…..
Par dana iza toga, opraštajući se, izvadi ona par listića ( i danas ih čuvam ) i reče da mi je napisala nekoliko pjesama da imam za drugi put kad ne budem pisati mogao….
Mater i jezik materinji……
Moja majka je bila moja, ali sve su one iste….
Zima mu je bilo u Beču pa mater svoju zamoli da mu biljac pošalje….naš dragi Meštrović…
U jednom našem gradu vidjeh ljude kako ponosno diskutiraju pred pločom
„Ministarstvo tuđih poslova“ pa se nasmija kako naše drage „čakule“ nazvaše….
Duša me boli kad čitam i slušam šta mnogi o daru naše matere govore…
Pa zato ovo noćas napisa…
Sjećajući se, a bilo je davno mislim 1993., u jesen, na jednom predstavljanju knjige gdje do mene bijaše čovjek ( veliko ime…da mu ga ne spominjem),
Tvrdeći da je
Srpski i hrvatski jezik
Isto.
Ja ko ono dite imocko ( na đavla navrnuto):
„Je….je….ti si u pravu“.
A da ovi ljudi koji nas slušaju sami vide da je to isto
Ispričat ću jednu istinitu priču tvoje i moje matere….
Kad moja dođe sinu mi u bešiki – unuku dragom njenu,
Glasom što se milovat može reče:
„Bože moj dragi spava kao anđeo.“
A tvoja stara majka voli isto unuka svoga i tepa mu:
„ Gledaj ga bre spava ko zaklan“.
Eto dragi moji, svi moji….
Čuvajte ono što mater Vam dade u jeziku materinjem.
Iz duše Vaš
Jure Brekalo
Split, 31. ožujka 2017.