Ova uspješna producentica, za čijim se spotovima estradnjaci trgaju, nam je otkrila sve tajne svog zanata
„Tri stvari koje su obilježile moj život“, započinje naš razgovor Ana Badurina – mlada producentica glazbenih spotova koja čini polovicu sve uspješnijeg producentsko-redateljskog dvojca Sestrice čiji video uradci proteklih godina na hrvatskoj estradnoj sceni proizvode priličan hype. „Gubitak roditelja. Selidba u Irsku gdje sam se odgojila i skužila da sam mali mrav. I trenutak kad sam počela biti svjesna što želim raditi u životu“, nastavlja.
„Mislim da ljudi s tim vode velike borbe. Opterećeni smo svima što nas bombardira. Teško je pronaći fokus i shvatiti za što smo stvoreni i u čemu uživamo. Zato je trenutak u kojem pronađemo svoju svrhu u svijetu neprocjenjiv. Meni se, srećom, dogodio kad sam imala 24 godine i taj trenutak kad to shvatiš, to je u ovoj svijesti veliki blagoslov.“
Ova danas ostvarena mlada producentica iza sebe ima 30-ak realiziranih glazbenih spotova. Surađivala je s poznatim i nepoznatim ljudima, bez obzira na njihov zvjezdani status, sa svima bez iznimke jednako strastveno i predano učeći putem iz svakog novog projekta. Škola ju, kaže, u onim adolescentskim godinama nije zanimala. Za razliku od svojih vršnjaka nije znala čemu bi u profesionalnom smislu posvetila život. To se promijenilo pukim slučajem.
Iz rodne je Rijeke, baš poput mnogih drugih mladih ljudi, u ranim 20-im godinama pobjegla u Irsku. I ne skriva činjenicu kako je ondje životarila. Ne kažemo plandovala, već životarila. Zaradila bi koliko joj je bilo potrebno za preživjeti, ali je životom lutala besciljno. Sve dok se nije vratila u Hrvatsku i slučajno upala u ulogu producentice glazbenih spotova – posla za koji do trenutka dok ga nije počela raditi nije ni znala da postoji. Bio je to spot Damira Kedže.
Baš je zato, objašnjava nam, na setu ključna pozicija producenta. „Ljudi pretpostavljaju da su glazbeni spotovi jednostavne forme koje ne zahtijevaju produkciju, nekoga tko će se brinuti o rokovima, hendlati budžet, ljude i satnicu, a sve s ciljem da bi se ljudi koji ondje stvaraju rasteretili. Producent nije luksuz, producent je potreba. Naravno, ako želiš imat kvalitetan sadržaj i proizvod“, dodaje.
Zanima nas, kao vjerojatno i veliku većinu vas koja je kliknula na ovaj naslov, što točno posao producenta uključuje. Pripremite se, lista je podugačka. „Svaki projekt počinje gotovo isto. Zove me izvođač ili menadžer, daje mi neki okvirni upit što bi trebalo, koji mu je budžet i koji je predviđeni vremenski rok. U tom trenutku ja kontaktiram Luku. Preslušamo demo, osmislimo neki okvirni vizual i koncept pa takvu grubu ideju prezentiramo projektu“, priča nam.
Jednom kad prodaju koncept, Ana kreće tražiti vojsku ljudi s kojim će na nekom određenom projektu surađivati. „Uglavnom mi se tih dva, tri tjedna prije samog snimanja sastoje od telefonskih poziva, jurcanja s autom, skupljanja scenografije i stvari koje nisu u budžetu, pregovora sa sponzorima, peglanja ideja s art ekipom… Osim toga, važno je napraviti i dobar plan snimanja jer svaka neplanirana minuta košta. Umjetnici se znaju zanijeti, ali važno je imati vremenske okvire zato i radim taj neki plan snimanja, organiziram prijevoze, noćenja, dozvole i privole, putne troškove…“
A tek zatim dolazi snimanje na setu koje, već prema prilikama, obično taje dan ili dva. „Na setu sam zadužena za to da se ne kasni, pratim situaciju, sudjelujem kad zatreba i u režiji. U biti se trudim da mi izvođač cijeli taj dan ima energiju, da bude dobre volje, jer ako on potone, ništa se neće dogoditi.
FAKULTET
Kao što smo već u uvodu rekli, Ana nije formalno obrazovana producentica. Svoj je zanat tesala putem.
„Nitko mi nikad nije ništa spočitao u lice, ali znam da ljudi vole komentirati. Ja ne kažem da nije potrebno imati školu. Osobno nisam završila nikakav fakultet jer me jako malo držala klupa.“, govori nam iskreno.
Priča nam kako su upravo brojne greške u koracima koje su joj se dogodile putem bile ključne za njen profesionalni razvoj.
„Što nisam znala, naučila sam kroz iskustvo jer sam imala failova znaš koliko! Nisam dobro nisam raspolagala budžetima pa sam davala svojih novaca jer nisam dobro izračunala. Ponekad ne bih ništa od projekta ni zaradila jer sam skužila da nešto nisam upisala… To su sve stvari koje tripu put prođeš, a četvrti put se neće dogodit. I to je praksa.“
Ana ima korisne savjete i za sve one koje zanima njen posao, odnosno traže način kako ući u produkcijski žrvanj. „Brojni studenti produkcije mi se javljaju s molbom da mi asistiraju na setu. Prije nego krene akcija sjedam s njima na kavu. Ostaju zabazeknuti kad čuju što se sve producent radi. Kažu da o tome na faksu ne uče.
Cijeli članak možete pročitati na: native.tportal.hr
Foto: Pixabay