U današnje vrijeme sve uspješne tvrtke, javne institucije ili nevladine udruge imaju i menadžment za komunikacije, odnosno strateški osmišljeni program za odnose s javnošću. To je aktivnost od koje se očekuje izgradnja povjerenja u javnosti kao neizostavnog činitelja uspjeha. Svrha menadžmenta je utjecati na javno mnijenje i pridobiti javnost za realizaciju vlastitih ciljeva.
Pojam odnosi s javnošću označuje komunikacijsku aktivnost koja se na engleskom govornom području naziva public relations ili skraćeno PR.
Smatra se da se ovaj termin najranije počeo koristiti u SAD-u, odakle se njegova uporaba proširila i na ostale zemlje. Odnosi s medijima, stvaranje događaja i upravljanje njima, interno komuniciranje, odnosi s javnim institucijama, odnosi s tržištem, odnosi s lokalnom zajednicom, krizno komuniciranje, lobiranje, samo su neke od mnogobrojnih vrsta odnosa s javnošću.
Različiti su pristupi i tumačenja samog pojma odnosa s javnošću, no zajedničko im je da djelatnost odnosa s javnošću ima svijetlu budućnost te da se nalazi među najperspektivnijim zanimanjima na svijetu.
1. RAZVOJ ODNOSA S JAVNOŠĆU
Odnosi s javnošću predstavljaju pojavu ili fenomen 20. stoljeća čiji korijeni sežu duboko u prošlost; oni su stari koliko i sama ljudska komunikacija. Komunikacija, kojom se utječe na stavove i postupke ljudi, javlja se još u najranijim civilizacijama.
Iako je razvidno da suvremeni odnosi s javnošću imaju svoje korijene u dalekoj prošlosti, oni se stvarno oblikuju početkom 20. stoljeća. Razvoj tih odnosa može se podijeliti u šest razdoblja, među kojima je teško odrediti točne granice.
1. Razdoblje začetka (1900. – 1917.): Na jednoj strani se javlja istraživačko novinarstvo, a na drugoj obrambena promidžba i dalekosežne političke reforme što su ih, služeći se odnosima s javnošću, promovirali američki predsjednici Theodore Roosevelt i Woodrow Wilson.
2. Razdoblje Prvog svjetskog rata (1917. – 1919.): Organizirana promidžba koristi se za raspirivanje domoljublja, prodaju ratnih obveznica, novačenje i prikupljanje milijuna dolara za socijalnu skrb.
3. Procvat u dvadesetima (1920. – 1929.): Zahvaljujući napretku ostvarenom u vrijeme rata, odnosi s javnošću brzo se šire. Pojavljuju se u državnim ustanovama, poslovnim organizacijama, crkvama, socijalnim službama, radničkim i društvenim pokretima.
4. Rooseveltovo razdoblje i Drugi svjetski rat (1930. – 1945.): To je doba svjetske gospodarske krize i ratovanja globalnih razmjera, što je imalo dalekosežan učinak na unaprjeđenje prakse odnosa s javnošću. U ovom razdoblju dominira ličnost Franklina D. Roosevelta te njegova savjetnika, mentora za odnose s javnošću 1912. – 1936., Louisa McHenryja Howea, čovjeka koji je uvelike pridonio Rooseveltovu ulasku u Bijelu kuću.
5. Poslijeratno razdoblje (1945. – 1965.): Drugi svjetski rat otvorio je nove mogućnosti. Pokazao je da se odnosi s javnošću mogu koristiti za poticanje ratne proizvodnje, vojnog morala i civilne potpore te razvio nove tehnike i komunikacijske kanale.
6. Razdoblje globalnog informiranja (od 1965. do danas): Ovo doba obilježava sve brži razvoj informacijsko-komunikacijskih i visokih tehnologija. Poseban utjecaj na razvoj odnosa s javnošću u ovom periodu, uz radio i televiziju, ima internet (globalna svjetska mreža).
Piše: mr.sc. Vlade Dragun
