Apolitični

Odigrana „Mišolovka” Agathe Christie

Nakon dugog niza godina u kojima su uspješno izvodili komedije domaćih autora adaptirane na starogrojski govor, ekipa starogradskog kazališta „Petar Hektorović” odlučila se na „kopernikanski obrat” – na scenu postaviti i izvesti čuvenu krimi-dramu Agathe Christie: „Mišolovka”. Rekli bismo, zahtjevan pothvat i put, pun različitih nepoznanica i neizvjesnosti. Sinoć u prepunoj dvorani Koncertno-kazalište dvorane u Starome Gradu, u izvrsnom nastupu starogradskih kazalištaraca imali smo priliku uvjeriti se kako je tih nepoznanica i neizvjesnosti (osim, naravno, o ishodu same drame, odnosno odgovoru na pitanje tko je ubojica) bilo vrlo malo, gotovo zanemarivo.

Osmočlana ekipa Mišolovke koju čine: Ljiljana Plenković i Antonio Škarpa (bračni par Molly i Giles Ralston), Nikša Dužević (Christopher Wren), Klara Kovačević (Mrs Boyle), Neno Šoljan (Major Metcalf), Amalija Tadić (Miss Casewell), Vjekoslav Tadić (Mr. Paravicini) i Ante Stančić (detektiv Trotter), pokazala je mnogobrojnim gledateljima kako se uz vodstvo mlade redateljice Martine Stjepanović može, pored laganih i lepršavih komedija, s jednakim marom i žarom na „daskama koje život znače”, izvesti i „ozbiljan”, vrlo težak i zahtjevan, k tome još i jedan od najizvođenijih kazališnih komada današnjice. Od samoga početka, u nizu kratkih, ali britkih dijaloga, u efektnom okružju pomalo klaustrofobične scene, osmorica glumaca je vrlo uspješno, gotovo kirurški precizno dočarala mračnu i tjeskobnu atmosferu zločina koji se tek ima dogoditi. Trebalo je znanja, vještine i umijeća, sat i pol koliko predstava traje, održati punu pažnju i koncentraciju kako samih izvođača pojedinačno i međusobno, tako i svekolikog gledateljstva, a upravo je to ekipi Petra Hektorovića s nevjerojatnom lakoćom pošlo za rukom. Kao od šale. Odlična izvedba Ljiljane Plenković i Antonija Škarpe, u ulogama bračnog para Ralston (posebno pred kraj predstave). Sugestivan, efektan i pomalo ležeran nastup Nene Šoljana u ulozi Majora Metcalfa. Uvjerljiva i dojmljiva igra Klare Kovačević u ulozi grintave, čangrizave i vječno nezadovoljne Mrs Boyle. Duhovit i zanimljiv nastup Vjekoslava Tadića, u ulozi ironičnog, ciničnog i sarkastičnog „ slučajnog gosta” Mr. Paravicinija. Šarmantna i spontana izvedba Amalije Tadić. Izvrstan nastup Ante Stančića u ulozi detektiva Trottera, na tragu legendarnog Hercula Poirota. I na kraju, usudili bi se reći, najbolja od svih izvedbi – jedinstvena izvedba Nikše Duževića u ulozi lažnog arhitekta, ekscentričnog feminiziranog samca (gay?) Christophera Wrena. Sve pohvale izvanrednoj scenografiji Vjeke Tadića, gotovo do najsitnijih detalja identičnoj onoj originalnoj iz londonske predstave u St. Martin’s Theatre-u, kao i svim ostalim članovima ekipe koji su svaki u svojoj branši (inspicijent Gabriela Škarpa, asistentica režije Ivana Stančić, svjetlo Bariša Plenković, glazba Lovre Plenković) doprinijeli visokoj umjetničkoj razini večerašnje predstave. Osobitu pohvalu i priznanje dugujemo mladoj glumici kazališta „Jozo Ivakić” iz Vinkovaca – redateljici predstave Martini Stjepanović, koja je večerašnju izvedbu Mišolovke s puno pažnje i truda, u maniri iskusnog redatelja, učinila dojmljivom, sadržajnom i iznad svega, što samo znalcima polazi za rukom, od početka do kraja napetom i interesantnom.

Više u kategoriji: Kultura
Izvor i foto: stari-grad.hr
D. Šabić, mag. nov.