Europski dan jezika obilježio se 26. rujna, a njegovo obilježavanje utemeljilo je 2001. godine Vijeće Europe kao i Međunarodni dan prevoditelja koji je 1053. utemeljila Međunarodna federacija prevoditelja, a koji se obilježava 30. rujna, inače Dan sv. Jerolima, zaštitnika prevoditelja.
Tim povodom su u Centru za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata održana 2 besplatna predavanja za prevoditelje poduzetnike, potencijalne i one sadašnje. Jedno, pod nazivom „Knjigovodstvo sudskih tumača i prevoditelja” ticalo se tipičnih situacija s kojima se susreću poduzetnici prevoditelji, najčešće obrtnici, te drugo „Prevoditelj kao poduzetnik” koje je držala Tatjana Radmilo, stalna sudska tumačica za engleski i ruski jezik. Predavanja su bila zanimljiva i informativna i prava je šteta što više ljudi nije prisustvovalo događaju jer su ovakva događanja izvrsna prilika za stjecanje novih kontakta i izmjenjivanje iskustava. To je osobito važno u struci u kojoj siva ekonomija doslovce cvjeta, nauštrb ne samo državnog budžeta, već i kvalitete prijevoda te u konačnici prenijetih informacija koje nekada zaista mogu odvesti stvari u pogrešnom smjeru.
Tako se na predavanju moglo čuti da je moderna praksa u kontekstu prevoditelja kao poduzetnika pokazala da bi prevoditelj često trebao biti ne samo humanist, filantrop i vrsni poznavatelj materinjeg jezika jednako kao i onog na koji prevodi, već i marketinški stručnjak, web dizajner, knjigovođa, pravnik, IT stručnjak i što sve ne još. I to zaista jest mukotrpan posao. No, svi se slažu da ako nema ljubavi za ovakav posao, jednostavno u njega ne treba ni ulaziti.
Prednosti i nedostaci prevoditelja poduzetnika
Prednosti prevoditelja poduzetnika su svakako rad od kuće, relativno fleksibilno radno vrijeme, samostalnost, „sam svoj gazda” i užitak u poslu, osobito ako ste književni prevoditelj/-ica. S druge strane, praksa pokazuje da ono što je prednost nekad biva i mana, pa tako usprkos mogućnosti samostalnog organiziranja realizacije pojedinog projekta, često se dogodi da su rokovi naprosto psihijatrijski, što utječe na kvalitetu osobnog života, prijevoda, a i reputacije samog prevoditelja/-ice . Kako si prevoditelji poduzetnici zapravo sami najčešće ugovaraju poslove, nekada su zbog raznih razloga prisiljeni uzeti i teške zadatke koje je realno nemoguće odraditi. U tom slučaju, dobro je imati mrežu pouzdanih kontakata s kojima možete podijeliti posao, no nekad ni to neće biti moguće zbog rokova i koječega drugog. Osim toga, izniman problem je i u javnoj percepciji osoba koje se ne bave prevoditeljskom djelatnošću, a čak su i same indirektno vezane za nju. Naime, prijevod se ne smatra autorskim radom, a on to jest. Istina, ustupanjem prijevoda naručitelju neće nam donijeti tantijeme kao što će vrćenje nekog glazbenog hita na radio stanici donijeti izvođaču, ali to zaista jest autorski rad. Dokaz tome je da isti tekst date 100 prevoditelja, natrag ćete dobiti i 100 različitih prijevoda. Kada će se to promijeniti ne ovisi samo o volji države i svijetu, već prvenstveno o samim prevoditeljima koji bi trebali imati razlučive kriterije kad je u pitanju standard prijevoda i nagrada za njihov rad.
Potreba za prevoditeljima postoji otkako je i svijeta
Kako bilo, Hrvatska je mala zemlja, ali duge kulture i povijesti. Složit ćete se, kultura jednog naroda u mnogočemu počiva na jeziku i zato ga trebamo posebice čuvati. Danas je stanje u hrvatskom prevoditeljstvu uistinu na nezavidnim razinama. Prevodi zaista svatko, a same prijevode, s druge strane, cijeni malo tko. Problem je i taj što javnost prevedeni tekst vidi kao jedini i neiskusno oko teško može raspoznati radi li se o prevedenom tekstu uz pomoć poznatih mrežnih pretraživača, eventualno još malo dorađenih ili je riječ o nestručnim, da ne kažem, trapavim prijevodima na koje, ako ste u tematiku upućeni, teško da se možemo gorko ne nasmijati. Međutim, potreba za prevođenjem i prevoditeljima postoji otkako je svijeta i upravo zato ne smije izostati prepoznavanje njihove važnosti u društvu.