Violina, kroz uzvišenu jasnoću glazbe, pomaže nam da održimo naš pravac za nevremena, poput svjetla u tami, poput vodilice u oluji, pokazuje nam put do neba iskrenosti i poštovanja.
Yehudi Menuhim (New York, 22. travnja 1916. – 12. ožujka 1999.)
Osim planeti Zemlji, prirodi i svemu što je čini, počast se odaje i glazbenom geniju koji se rodio prije točno stotinu godina te svojim životom i djelovanjem zadužio prirodu druge vrste, prirodu sluha. Radi se o glazbenom geniju i humanistu Yehudiju Menuhimu.
Prodigy, vizionar i umjetnik, tankoćutnog duha, paradoksalni perfekcionist, asketik, privržen neprivrženosti zemljanim stvarima. Vizionar je to koji je umio svoju genijalnost učiniti vidljivom, a da tome nije pridavao toliku pažnju jer je ljubav prema glazbi koja prema njegovom mišljenju ima iscjelujuću moć, bila veća od svega. Naime, smatrao je da je glazba ta koja usavršava umjetnika, a ne obrnuto. Cijenio je osjećaj iznad točnosti i viziju iznad pedantnosti.
Njegova glazba samo je dio baštine kojom je zadužio svijet umjetnosti, a i svijet općenito. Vjerovao je da gajenjem plemenitih emocija možemo usavršiti sami sebi i postati bolji, a zato je posebnu važnost pridavao mladima zbog čega je 1999. s BBC-em krenuo snimati dokumentarac u kojem bi na primjeru „obične” djece pokazao kako ne treba biti genijalan da bi se genijalno muziciralo jer je to pravo koje dobiješ rođenjem i jednako je disanju zraka.
I kao što je drugi genijalac čovječanstva Albert Einstein kazao kad ga je čuo uživo – da sada zna da postoji Bog – možemo i mi kazati da čuvši Menuhima znamo da postoji glazba.
Više u kategoriji: Glazba
G. Dujmović