Novu godinu dočekivali su i Babilonci još prije 4000 godina: Vatromet i poljubac u ponoć, crveno donje rublje,…
Rimljani, Grci i Egipćani su paradirali s prvorođenom djecom u godini, a danas prvorođene bebe i njihove majke posjećuju državnici
Iako svaka zemlja na svijetu ima neke svoje običaje vezane uz doček Nove godine, svima je zajedničko masovno slavlje uz obilje hrane i puno buke. Zajednički se ispraća Stara godina, bukom se, vjerovali su naši preci, tjeraju zli duhovi, dok se obiljem priziva bogata i sretna godina. Raskošni i bučni vatrometi stoga su i danas središnji dio svih dočeka.
Nije poznato od kada se točno slavi Nova godina, ali vjeruje se da su to činili Babilonci još prije 4000 godina. U svijetu su se do danas zadržali brojni zanimljivi rituali vezani uz doček Nove godine. U Napulju je tako preživio običaj bacanja starih stvari kroz prozor, no pokazalo se da to zna biti i dosta opasno u slučaju kada se netko odluči riješiti nekog većeg komada. Danci na novogodišnju noć pred ulaznim vratima razbijaju tanjure, a vjeruju da što više tanjura razbiju to će u Novoj godini imati više prijatelja. Zato cijelu godinu skupljaju stare tanjure baš za ovu prigodu. Japanci smatraju da se svima mora oprostiti sve kako bismo u Novu godinu ušli sasvim čisti. Španjolci, pak, u ponoć jedu grožđe i to po 12 zrnaca da bi bili sretni svih 12 mjeseci. U Kini su sva su vrata ukrašena nečim crvenim, jer je crvena boja simbol sreće i veselja. Grci na Silvestrovo kockaju dok ih ne svlada umor, a vjeruje se da će pobjednike u idućoj godini pratiti sreća.
Duga tradicija proslave Nove godine dovela je do brojnih praznovjerja, a neka od njih zadržala su se do danas. Vjerovanje o crvenom donjem rublju koje privlači ljubav prisutno je u većini zemalja, a iznimke su Argentina i Brazil. Tako se u Argentini za tu prigodu oblači ružičasto rublje, dok Brazilci preferiraju bijelo. Ako se u Novoj godini želi osigurati financijska sigurnost nipošto se ne smije posuđivati novac na Silvestrovo i na prvi dan Nove godine. Na Silvestrovo bi se svi novčanici morali napuniti novcem, a 1. siječnja se ne bi smjelo ništa iznositi iz kuće, pa ni smeće. Kada na satu otkuca ponoć, po nekim vjerovanjima, bi trebalo imati pun stol hrane kako bi se i u idućoj godini osiguralo blagostanje.
Poljubac u ponoć imao je mnogo veće značenje od pukog čestitarskog običaja. Novogodišnjim poljupcem davao se i zavjet bliskosti u idućoj godini, a za one koji su rođeni 1. siječnja vjeruje se da su rođeni pod sretnom zvijezdom. Posjećivanje beba rođenih u novoj godini također je jedan od običaja iz davnina. Rimljani, Grci i Egipćani su paradirali s prvorođenima u godini, dok danas prvorođene bebe i njihove majke posjećuju državnici.
Nova godina nezamisliva je bez novogodišnjih odluka, a one su se donosile još u Babilonu prije 4000 godina. Najčešće je bila riječ o vraćanju posuđenih stvari ili dugova, a odluke su se javno objavljivale i tako se motiviralo njihovo provođenje. I danas su takva obećanja među najčešćima, a ispred njih su samo gubitak kilograma i prestanak pušenja.
Naši su preci posebnu pažnju pridavali i čestitanju. Najvećom uvredom smatrali su ako netko ne bi znancu čestitao Novu godinu, a čestitalo se najprije svojim najbližima, a potom prijateljima, susjedima i znancima.
Iako su brojni običaji zaboravljeni neki su ipak uspjeli odoljeti zubu vremena. Svima je zajednički simbolizam ostavljanja starih briga iza sebe i prizivanje bolje i sretnije budućnosti. Kao i svake godine tako će i ove, svatko na svoj način, ispratit će staru i pozdraviti Novu godinu.
