Ukoliko se direktno otpušta u atmosferu, vodik umjesto jednog od naših glavnih oružja protiv klimatskih promjena može postati glavni negativac.
Među obećavajućim tehnologijama energetike koje bi nam u budućnosti mogle pomoći da pobijedimo klimatske promjene često se spominje vodik koji se može koristiti kao čisti nositelj energije, a njegovo provođenje kroz gorivu ćeliju za proizvodnju električne energije ne proizvodi ništa osim vode kao nusproizvoda. Nosi daleko više energije za određenu težinu od litijevih baterija, a kako se može brže napuniti spremnik nego napuniti bateriju, smatra se vrlo obećavajućom zelenom opcijom.
No nova studija znanstvenika britanske vlade upozorava da fugitivne emisije vodika mogu neizravno proizvesti učinke zagrijavanja 11 puta gore od CO2. Kad se ispusti izravno u atmosferu, sam vodik može stupiti u interakciju s drugim plinovima i parama u zraku kako bi proizveo snažne učinke zagrijavanja. Nova studija britanske vlade posebno je istraživala ove interakcije i utvrdila da je potencijal globalnog zagrijavanja vodika (GWP) otprilike dvostruko lošiji nego što se prije mislilo. U razdoblju od 100 godina, tona vodika u atmosferi zagrijat će Zemlju oko 11 puta više od tone CO2, s mogućnošću pogreške od ± 5.
Znači li to da treba izbjegavati “zeleni vodik” u utrci za nultu emisiju? Znanstvenici kažu da ne. Izvješće Vlade Ujedinjenog Kraljevstva objašnjava da “povećanje ekvivalentnih emisija CO2 na temelju stope istjecanja od 1 posto i 10 posto H2 nadoknađuje otprilike 0,4 odnosno 4 posto ukupnog ekvivalentnog smanjenja emisije CO2, čak i uz pretpostavku najgoreg scenarija istjecanja“.
Zaključak studije je da vodik nije ni blizu toliko opasan za klimatske promjene kao CO2, no znanstvenici ovim istraživanjem ukazuju na važnost kontrole istjecanja.
Čitavu studiju možete pronaći na ovoj poveznici.
Cijeli članak možete pročitati na: vidi.hr
Foto: Pixabay