Bliži se nova kalendarska godina i vrijeme kada svi nekako odlučimo iskoristiti upravo tu činjenicu kao vrijeme za promjene u našim životima… Bez obzira kakve one bile, nevažne i male, ili pak od velikog značaja za nas – novu stranicu uvijek nam je lakše okrenuti s novim brojem godine na kalendaru. Ili se barem tomu nadamo…
Jedna od najljepših misli velikog Honoréa de Balzaca krije u sebi ne samo tematiku ovih promjena, već cijeli čovjekov život i smisao. Ima za cilj upravo čovjekovu dušu: onu malu, običnu, preplašenu, željnu ljubavi, uvažavanja i pažnje. Nesigurnu i sa željom da se ostvari u punini na ovome svijetu… „U tebi su tri čovjeka‟, kaže on: „Jedan, kakav bi želio biti. Drugi, kakav misliš da jesi. I treći, kakav si zaista. Tog jedino ne poznaješ.‟
Često se zamislim nad ovom rečenicom… Nemilosrdnost i neumoljivost brzine svakodnevice, obaveza i rada ostavljaju nam vrlo malo ili gotovo nimalo vremena upravo za ono što bi trebalo biti najvažnije: sreću. A čovjek je sretan samo onda kad je ono što on uistinu jest. Na kojem li je samo svijet gubitku uništavajući čovjekov duh u mnogim trenucima ostvarivanja vlastitog smisla…
Zamjenjujući ih lutanjima putevima krivih ideala, nametnutih mišljenja, prototipova i naučenih ciljeva i želja, čovjekova duša, jedini naš suputnik kroz cijeli život, ostaje tako negdje tamo daleko… iza svih „hitnijih‟ i „prioritetnijih‟ stvari na popisu kojeg svako jutro svatko od nas svjesno ili nesvjesno ispisuje. Tako iz dana u dan naš život sve manje i manje postaje proizvodom vlastite volje, snage uma i ostvarenja duše, a sve više želja za nečijim drugim životom, srećom, putem, posjedovanjima ili svakodnevicom… Uvjeravajući samog sebe u stvari koje bi htio (ili bar misli da želi), čovjek ne samo da gubi samog sebe, već i svijest o onome što jest.
Čarobna formula za izlazak iz ovog začaranog kruga ne postoji, ali rješenje je zapravo jednostavno: samo budi ono što jesi… Lakše reći nego učiniti, i još nitko nije uspio pronaći idealan i dovoljno brz model za rješenje ovog fenomena. Jer na svakom od nas je da na njemu radi sam, svakodnevno, do kraja života. Ipak smo svi mi samo ljudi… Sa svim vrlinama i manama, blagoslovima i greškama, iskustvima, sjećanjima, mislima, osjećajima.
Neka vam još jedna nova godina ne prođe u ispraznim nadanjima i uvijek istim obećanjima sebi samima. Zavolite sebe i sve što činite neka bude na blagoslov i sreću vašoj duši i dragim ljudima oko vas… Uz želju da čovjek kakav bismo željeli biti uistinu i budemo te tako ispunimo svoj život, unesemo radost u svaki naš dan i ostavimo svoj trag u pijesku na ovome svijetu… Želim vam sretan i blagoslovljen početak nove godine i ustrajnost u ispisivanju novog poglavlja vaše knjige života…
A.Vlaić