U uobičajenim okolnostima ta školarina uključuje nastavu unutar kampusa, predavanja, mogućnost korištenja knjižnica, laboratorija, rad na projektima, ali i cjelokupno iskustvo druženja, sportskih aktivnosti i slično. No kako je koronavirus sve to zabranio, studentima ostaje samo pratiti nastavu online. Mogućnosti studenata, dakle, u većini su stvari ograničene, iskustvo je puno lošije, a jedino što je ostalo isto jest – cijena školarine.
Drukčije je, nema sumnje. I nije idealno. I mi bismo htjeli da su studenti u našim kampusima, no u isto vrijeme nalazimo se usred pandemije, komentirao je Ken McConnellogue sa Sveučilišta u Coloradu. Smatra da su uzrok tužbi kojima studenti prijete odvjetnička društva koja žele iskoristiti situaciju i zaraditi.
Odvjetnici imaju drukčiju priču te smatraju da ako se za cijenu školarine ne može isporučiti usluga koju su studenti platili, onda bi sveučilišta trebala vratiti dio novca. Smatraju da ako su studenti htjeli pohađati online nastavu i plaćati manju cijenu, onda bi sami odabrali takvu opciju na početku školovanja.
Cijeli članak možete pročitati na: zimo.dnevnik.hr
Foto: Pixabay