Rođen sam u Šibeniku 28. srpnja 1991. i član sam peteročlane obitelji u kojoj sam stariji brat dviju sestara. Nosim u srcu i veliku ljubav prema gradu Metkoviću u kojem sam par godina živio kao dijete kod djeda i bake. Od malenih nogu okružen sam ljudima s dobrim ukusom za glazbu, počevši od moje majke i oca koji su i sami svirali po bendovima, a i plesali po folklornim društvima, pa bi se moglo reći da i nisam imao puno izbora nego biti u glazbi koju sam upijao, od prenatalnog doba, kako moji kažu.
– Ljubav prema sviranju klavijatura žarko je procvala tijekom osnovne škole i od tada me ne napušta – ističe Nikola. – Do prošle godine nikad nisam službeno pohađao nijednu glazbenu školu i učio svirati iz partitura, pa sam većinu toga svirao slušajući i pokušavao hvatati tonove. Prvi skromni javni nastupi i borbe s prvim tremama, kada su mi se ruke tako znojile, da bi mi u trenucima skliznuo prst s klavirske tipke, događala su se u župi sv. Andrije na Sućidru. Tada je još crkva bila smještena u protuatomskom skloništu. Tu sam kasnije predvodio zborove, pisao glazbu i aranžmane i više puta bio sudionik festivala duhovnih šansona – priča naš sugovornik.
U Gundulićevoj 36 ugostili smo Nikolu Celića, mladog i perspektivnog mladića prepunog energije…
Na kraju priče Nikola nam je kazao kako ne zna kud će ga valovi budućnosti odvesti, ali siguran je da će i on uploviti u svoju luku i naći svoje mjesto pod ovim nebom.
D. Šabić, mag. nov.