Nijagarini slapovi su spektakularna kulisa za pustolovine smješteni na granici između SAD-a i Kanade. Ime slapova potječe od indijanskog naziva „Ony-aka-ra” što znači ‘voda koja grmi’. Smatra se da su se Nijagarini slapovi počeli stvarati prije oko 12 500 godina. Svake minute se preko 55 metara visoke potkovaste litice slapova slije oko 170 milijuna vode. Područje od jezera Erie do jezera Ontario povezano je rijekom Nijagarom. Nad ponorom je uvijek prisutna gusta magla koja od pogleda skriva turistički brod „Maid of the Mist” („Magdalena djeva”) s kojeg svake godine tisuće ljudi u šarenoj nepropusnoj odjeći uživa u prvoklasnom pogledu na veličanstven prirodni spektakl koji tek rijetke ostavlja hladnima. Zvuk vode što se slijeva čuje se izdaleka, a bliže slapovima osjeti se vibriranje tla. Nijagarini slapovi su najimpresivniji na izvoru gdje rijeka Nijagara prenosi velike sante leda s jezera Erie koje se kotrljaju uz zvuk obrušavanja i tvore velik ledeni zid.
Glavna turistička sezona počinje u svibnju. U jeku sezone 35 000 ljudi dnevno posjeti slapove što ukupno iznosi oko 13 000 000 posjetitelja godišnje, pa predstavljaju važan financijski izvor prihoda. Također su izvor hidroenergije kojom se opskrbljuju brojni gradovi.
No, ne dolaze svi vidjeti Nijagarine slapove. Neki dolaze da bi bili viđeni. Ovi slapovi su izvrsna scenografija za one koji žele održati svoj „nastup”. Mnogi su se pokušavali prevesti čamcem preko slapova. Englez Charles Stepenson, otac jedanestero djece, dopustio je da ga bace u Nijagaru preko slapova dok je bio zavezan uz bačvu od hrastovine. Ovdje se u davna vremena glavna uloga odvijala među vojnicima.
1812. godine Amerikanci su kontrolirali grad na Nijagarinom poluotoku te obale oko slapova koji su se nalazili u britanskoj provinciji Kanadi. Bile su potrebne dvije godine da Amerikanci napuste ovo područje. Mnogo povijesnih spomenika na zapadnoj obali rijeke Nijagare podsjeća na prošla vremena zbog kojih Kanađani vjeruju da nisu isti narod kao i Amerikanci.
S obje strane Nijagarinih slapova nalaze se identični gradovi, no danas je malo komu stalo pripadaju li slapovi američkom ili kanadskom tlu, iako neki i danas traže ostatke kolonijalne prošlosti.
Nakon posjeta slapovima nezaobilazna je vožnja vinogradarskim krajem i prekrasnim krajolikom poluotoka ili pak kroz privlačni gradsko središte Nijagare. Nekoć je to bio glavni grad Gornje Kanade pa je i danas vrlo tradicionalan i u britanskome stilu.
Hrvati su osobito ponosni na veliki doprinos svog znanstvenika Nikole Tesle koji je na slapovima Nijagare 1867. godine ostvario svoj dječački san izradom konstrukcije pogona za hidrocentralu.
D. Šabić