Rade Perković je glumac i redatelj, dugogodišnji intendant HNK-a Split, dobitnik brojnih nagrada i priznanja te osnivač Marulićevih dana.
Često bi umjetnik znao kazati kako su u teškim trenutcima koje svatko od nas prolazi na svojem životnom putu važne dvije stvari: ponajprije, povjerenje u Božju pomoć ojačano molitvom, ali i ono drugo – hrabrost i poniznost za otvaranje drugima, da pružimo ruku pomoći, da zatražimo pomoć.
Rade Perković je čovjek širokog i dobrog srca, neumoran i vrijedan i u mirovini, no i tada radi u projektima kulture, umjetnosti, mjuzikla, redateljski potpisuje različite priredbe i javne događaje. Tako smo ovih dana s njim imali priliku porazgovarati u sinjskom kraju gdje je redateljski podržao sjajnu priredbu i prikaz „Opsada Sinja 1715.”.
Barba Rade, drago nam je što odlično izgledate i da ste još uvijek puni elana i energije za vaš umjetnički rad. Ovih danas ste malo više u Sinju i uključili ste se u projekt prikaza bitke iz 1715. godine. Što osobno to znači za vas?
– Ovaj projekt briše na kazališni način zaborav na jedan vrhunski, božanstven i mističan događaj sinjskom pobjedom.
Koliko sebe unosite u ovakve redateljske događaje znajući da će javnost danas – sutra imati priliku to pogledati, ali i kritizirati, odnosno pohvaliti?
– Uvijek nosimo osnovnu ideju, činjenica nikad ne obara dobrotu i pomirenje. 300 godina sinjske pobjede je pobjeda u ratu, ali ove godine mi šaljemo Papi naputak – „mir je pobjednik rata”. Pružimo ruku Osmanlijama, jer su oni također sve ove godine pokazali da prihvaćaju sinjska čudesa, Božji događaj.
Vrlo ste aktivni i u ovoj dobi života. Gdje pronalazite snagu, želju i energiju za kreativni rad u vašoj umjetnosti, javnosti?
– Molim vas, ne zaboravite, osobnu kartu radite gimnastikom i nemojte mrziti.
To je rješenje…Za mene jest, vjerujem i za druge ljude.
Sjetite li se dana kada ste obnašali dužnost intendanta HNK-a Split?
– Vrlo često se sjetim jer me nitko nije po zlu zapamtio.
Ima li gosp. Perković još nešto u vašem životu što trebate i želite uraditi, postići?
– Morate raditi sve dok vjerujete da taj rad nekoga zanima i ispunjava. Onog trenutka kad vidite da vaše besjede nemaju vremena saslušati, ostavite koplje u ledinu.
Molim vas, nekoliko toplih pozdravnih riječi umjetnicima, glumcima, pjevačima, kulturnim djelatnicima, zapravo svima…
– Pjevajte, glumite doka vas trebaju, ali znajte, ponekad za mudrost ne treba trčati na sto metara 9,8 sekundi, može i sporije, a biti mudri.
Hvala vam barba Rade na razgovoru.
– Hvala i vama.
Više u kategoriji: kultura, život
D. Šabić, mag. nov.