Foka na Pagu naša je ronilačka baza za Sjeverni Jadran. Smještena je u kampu Šimuni te se iz nje lako može prići vanjskim otocima. Prva lokacija je plićina Planičić, podvodna visoravan obrasla posejdonijom omeđena je zidom koji pada do četrdesetak metara.
Na samom vrhu platoa spuštamo se po zidu i nailazimo na veliku gorgoniju. Savalia savaglia, poznata i kao zlatni koralj. U morskom plavetnilu ona sjaji svojom žutom bojom. Može doživjeti impresivnih 2.700 godina.
Famozni crveni jadranski koralj našao je svoj dom u jednoj udubini u stijeni. To je pravo čudo. Nema previše poznatih mjesta na dubinama do četrdeset metara na kojima se uspio održati. Koraljari su ga devastirali. Potjerali u dubine.
Drugi zaron je nešto potpuno drugačije, jedinstveno na Jadranu, a rijetko i u svijetu. Amforište, neograđeno kavezima, arheološko nalazište u prirodnom okruženju.
Pag ili Cissa, kako se tada nazivao otok, obiluje arheološkim nalazištima iz raznih razdoblja. Među njima se posebno ističu nalazišta iz antičkog doba. Roniocima je na Pagu već neko vrijeme dostupno amforište u Velebitskom kanalu, ali ono je ograđeno metalnim kavezom kao i sva ostala. Letavica je po mnogočemu posebna. Ona nije ograđena metalnom mrežom već se nalazište štiti na više različitih sofisticiranih načina. Osim upotrebe tehnologije, sami Pažani postali su čuvari svoje podmorske baštine. Edukacijom koja se provodi na otoku uspjelo se pokazati prave vrijednosti ovog nalazišta. Mnogi nikada nisu vidjeli amfore, ali će ih spremno svrstati uz čipku, sir, sol, masline i karneval. Ovo nalazište čuvaju humane nadzorne kamere, a one znaju biti neprocjenjive i učinkovitije od elektronskih kamera.
Nedaleko od ulaza u šimunsku valu spuštamo se po podmorskom zidu. Već na dvadeset i pet metara pokazuje nam se neobičan oblik. Brdo amfora. Riječ je o skupini od oko 400 dobro vidljivih amfora koje se tipološki svrstavaju u skupinu Lamboglia 2, iz 1. stoljeća prije Krista.
Cijeli članak možete pročitati na: jutarnji.hr
Foto: Srdjan Vrancic/Cropix