Jedna od onih koja je šarmom, ljubaznošću i naravno, glazbenim obrazovanjem plijenila pozornost u stručnom ocjenjivačkom povjerenstvu na ovogodišnjem Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu je mg. Nera Gojanović Kljajić koja je sa zadovoljstvom prihvatila poziv Direkcije festivala za sudjelovanjem u navedenom povjerenstvu koje, s obzirom na odlične i kvalitetne klape nema baš lagan posao odlučiti tko će u samu završnicu klapskog druženja.
Po završetku natjecateljskog dijela klapa ugodno je bilo družiti se s osobom koja pjeva na nekoliko svjetskih jezika, poprilično putuje i nastupa, s profesionalnim angažmanom u HNK-u Šibenik.
Nera, što za vas osobno znači biti ove godine u stručnom povjerenstvu znajući kako svi ne mogu u finale festivalskog druženja?
– Moram vam priznati da je to za mene jedna velika čast uistinu u najljepšem i najpozitivnijem smislu te riječi, jer slušati klape i ocjenjivati ljude koji su došli ovdje s velikom ljubavlju prema klapskoj pismi i tradiciji koju Omiš dugi niz godina njeguje i dati svoj sud o nečijem radu i pjevanju koji se odvija tog trenutka jer mi ne ocjenjujemo minuli rad, to je za mene bilo nešto izuzetno lijepo, ali i teško i obvezujuće iskustvo obzirom da sam prvi put tu; mogu kazati da su mi svi nekako bili od pomoći, dane smo provodili razgovarajući o klapskoj pismi, načinu pjevanja i stilu, i da uz sva ona svoja znanja koja sam stekla dosadašnjim radom i obrazovanjem i pjevanjem u klapi, moram reći da sam obogaćena za jedno novo i profesionalno životno iskustvo.
Recite nam, kojim se kriterijima vodite pri donošenju bodovne odluke, s obzirom na to da uistinu ima klapa koje vrhunski pjevaju, ali ipak ne pronađu put do završnice?
– Osobno mogu kazati za sebe, ne ulazeći u ocjenjivanje ostalih članova žirija, jako mi je bitno da netko kada stane na pozornicu, da ih osjetim, osjetim tu emociju koju oni prezentiraju, osjećaju, jako mi je bitno da to bude točno, dakle jedna glazbena i muzička preciznost, da to bude čisto i otpjevano sa stilom, da budu drugačiji, da se izdvoje s nečim što nije stereotipno, dakle svi ti kriteriji su utjecali na konačnu ocjenu koju bi dodijelila klapi.
Pretpostavljam da ste pratili prošlih godina festivale u Omišu kada niste bili članica povjerenstva, kakva vam je usporedba s ovogodišnjim?
– To je nemoguće usporediti, ali ono što se nameće jest apsolutno da klape sve više pribjegavaju akademskom pjevanju što možda i ne bi bilo potpuno ispravno jer klapska pjesma u svojoj biti nije to. Klapska pjesma je za pet, a mnogobrojnost članova često može biti mana jer suzvučje pet glasova puno je lakše postići nego suzvučje jedanaest glasova što je logično i tu dolazi do nekih određenih poteškoća. Ja jako cijenim kada iziđe klapa koja broji pet glasova i zazvuči kao da ih ima petnaest.
I za kraj Nera, podijelite s nama vaša razmišljanja o gradu Omišu, uistinu pravom čuvaru dalmatinske klapske baštine koja je pod okriljem UNESCO-a?
– Došla sam tu na otvorenje i suze su mi navrle na oči, naježila sam se kada se podizala ta zastava i kad se slušala ta pjesma „Na omiškoj stini“ koju je napisao Dušan Šarac; mi rijetko kad poštujemo i njegujemo tradiciju, imamo tu neku sposobnost zaboraviti, i ono što je bitno, pozitivno i vrijedno. Omiš zasigurno njeguje klapsku pismu i tu tradiciju i bila bi izuzetna šteta da se u bilo kojem segmentu i poštovanju izgubi to poštovanje i ta ljubav prema klapskoj pismi jer kad nekome kažete klapa, asocijacije je Omiš. Mislim kako nema ljepše reklame i ničeg ljepšeg kad vas i vaš grad netko poveže s nečim tako lijepim kao što je klapsko pjevanje, druženje, i sve ono zapravo što klapu čini lijepom i što ljude uopće privlači da žele pjevati u klapi.
Poštovana Nera, zahvaljujem na razgovoru i ugodnom druženju.
– Hvala i vama.
Više u kategoriji: Glazba
D. Šabić, mag. nov.