Nenad Vetma – nekada vrhunski tenisač, a danas odličan glazbenik

Nekada je bio vrhunski igrač i trener tenisa, a godinama je glazbeni umjetnik, pjevač, javna osoba i čovjek velikog srca. To je Nenad Vetma koji je na kratko skoknuo do Korčule nastupivši na tamošnjem festivalu pisme i vina Marko Polo Fest. Uz lagani i vrući povjetarac koji je dodatno grijao goste Korčule, pa tako i nas, započeli smo razgovor…
Dragi prijatelju, rekao bih kako dolaskom na ovaj otok i angažmanom na festivalu daješ dodatnu umjetničku i kulturnu potporu Marko Polo Festu s obzirom na to kako si pjevanjem prenio sjajne pjesme diljem svijeta znajući gdje si nastupao.
– Uvijek je lipo doći na Korčulu, ja sam u ovom poslu skoro trideset godina, iza mene je sve skupa 58 odrađenih festivala, a na Korčuli do sada osam puta, a moj prvi festival je bio Splitski festival (14 nastupa) pa Melodije Jadrana i tako se to nekako zbraja, pa se i ponekad i začudim gdje sam to sve bio i pjevao. Inače, zaista je lijepo doći na ovaj sunčani otok, organizator se trudi biti dobar domaćin i ovdje smo, rekao bih, kao jedna mala kulturna i glazbena obitelj.
Korčula je poznata po viteškim igrama, odličnim vinima, sjajnim plažama, ali i po ovom festivalu. Što ti o tom govori iskustvo?
– Korčula je divan otok s poviješću i tradicijom, ali treba dati poštovanje ljudima koji dvadeset godina rade na glazbenom festivalskom druženju. Nije lako održati glazbenu tradiciju puna dva desetljeća. Mi prođemo tu fazu dolaska, katamaran, brod, klima, i dolazimo na Korčulu iz ljubavi prema ovom kraju. Volimo glazbu, jer nije samo glazba popeti se na pozornicu, otpjevati pjesmu, dobiti pljesak, nego je glazba i ovo što se događa, ono što naša publika ne vidi, naš trud je u tom dolasku, odlasku, čekanju hoće li biti karata za trajekt, no mi to sve skupa volimo i radimo s ljubavlju.
Neno, pjevaš na nekoliko jezika u različitim stilovima glazbene umjetnosti. Kako se uspijevaš snaći?
– Educirao sam se kao glazbenik, svaki moj nastup i svaka ploča, a imam ih 16 do sada, je mene nešto novo naučila. Nije me bilo sram kazati da se educiram, učim, jer se čovjek uči dok je živ. Ja sam došao iz teniskih, športskih voda, onako što se kaže „iz neba pa u rebra”, i poslije dvije godine glazbene škole na gitari u Josipa Hatzea došao sam u sam profesionalizam i sami vrh s prvom zlatnom pločom, tako da sam se osjećao malo i hendikepiran ne znajući sve o glazbi, a ne znam ni sada, pa sam se godinama i godinama učio i učio da bi došao do te razine da sam sebi mogu odrediti što ću pjevati i na koji način, te koji stil prihvatiti. Dobio sam ponudu stranih proizvođača i stranih izdavača za jedan projekt, u međuvremenu stigla je ponuda iz Njemačke, engleski govorim jako dobro, u Njemačkoj sam živio, pa ga govorim kao materinji jezik, talijanski nabadam, ali nije problem kad naučim tekst, onda i to dobro odglumim. Zapravo, cijeli život se educiram i to me veseli. Drago mi je primiti savjet od starijih kolega i od mojih dragih prijatelja.
I za kraj Neno reci nam, može li se živjeti od glazbe u današnje vrijeme s obzirom na to da se u nju svaki dan na različite načine treba ulagati?
– Može se od glazbe živjeti ako uz sebe imaš osobu koja te razumije, svoju obitelj koja ti daje potporu u tome što radiš. Ne živim samo od glazbe, ona je ono što me ispunjava u mom kreativnom dijelu, ali ono što mi ispunjava srce i dušu, to je moja supruga i moja djeca koja me jako cijeni i voli, i vjerujte mi, da mi nije razumijevanja u obitelji, poodavno bih se bio vratio tenisu. Ovako sa srećom i zadovoljstvom još uvijek pjevam i kulturno umjetnički živim.
Dragi prijatelju, puno ti sreće i zdravlja želim, ugodnih i lijepih nastupa i dobrih prijatelja.
– Hvala ti Denis.