To mi je pitanje iskrsnulo nakon suočavanja s naoko neusporedivom informacijom da u Splitu, drugom najvećem gradu u zemlji, u vrtićima nema dovoljno mjesta za svu našu djecu. Nakon prvog upisnog kruga ostalo je neupisano čak 556 djece, a nakon žalbenog roka bez mjesta u vrtiću ostalo je 263 djevojčica i dječaka. Zacijelo su brojni roditelji pristali, po principu daj šta daš, smjestiti djecu u programe koji im sigurno nisu bili prvi na listi želja i potreba.
Famozni baka servisi sve su manje dostupni jer i bake, za razliku od onih nekadašnjih, rade čitavih deset godina dulje, sve do prave starosti.
U tim okolnostima javni servisi, vrtići, potrebniji su nego ikad.
Međutim, mjesta nema!
U zemlji kojoj su usta puna floskule o pronatalitetnoj politici, na taj se način mladim ženama jednostavno zatvaraju vrata rada.
Što može učiniti majka s dvoje djece od kojih je jedno u školi, a drugo nije dobilo nikakvo, pa makar ono petosatno mjesto u vrtiću? Može sjesti i plakati!
Može, ako ima sreće i novca, naći dadilju na crnom tržištu i platiti je taman onoliko koliko iznosi njezina plaća, tri do četiri tisuće kuna. Ako novca nema, a najčešće nema – koji to mladi par s djecom ima novca? – izbor je okrutan. Može dati otkaz! Od nje se to, posredno ili neposredno, i očekuje! Broj od 263 neupisane djece u Splitu govori kako je upravo toliko obitelji stavljeno pred taj izbor
Stoga, kao što rekoh, žene najnovije generacije će se ili odseliti ili djecu neće ni imati ili će – a to mi se čini najizglednije – ostati doma i zajedno s djecom ovisiti o muškoj glavi i njegovoj plaći. Neće valjda on dati otkaz?!
Cijeli članak možete pročitati na: slobodnadalmacija.hr
Foto: Pixabay