U 92. godini života napustio nas je Slobodan Novak, jedan od najvećih književnika prozaista druge polovice prošlog stoljeća.
Slobodan Novak se zbog mnogo čega smatra velikim i cijenjenim pripovjedačem, a ono zbog čega ćemo ga zasigurno uvijek prozivati jest njegov roman „Mirisi, zlato u tamjan”. Svoju književnu karijeru započeo je u pjesništvu, ali se ipak sigurnije snalazio u prozi kojom se i upisao na listu vrhunskih pisaca suvremene hrvatske književnosti. Svoje obrazovanje koristio je u različite svrhe, pa je osim pisanja književnih djela također i pokrenuo časopis „Izvor”, te je sudjelovao u pokretanju časopisa „Krugovi”.
Zauvijek otišao Slobodan Novak
Prozno stvaralaštvo započeo je romanom „Izgubljeni zavičaj” nakon čega je objavio roman „Mirisi, zlato i tamjan” te trodijelni „Izvanbrodski dnevnik”. Zajednički svim romanima jest motiv povratka na otok, egzistencijalistički bijeg od gomile koja guši na mjesto izolacije i osjećaja dobrodošlice u svom zavičaju, prostoru koje nije okaljano svakodnevnim nemoralom. Novak je nerijetko kroz svoje romane iskazivao nezadovoljstvo i tugu zbog političke situacije koja se nametala u svim segmentima ljudskog života. Takvo razmišljanje autora najviše je došlo do izražaja u već spomenutom romanu „Mirisi, zlato i tamjan” koje obiluje simbolikom na nekoliko razina. Glavni lik Mali, kroz kojeg progovara glas autora, odlazi na Otok brinuti se o starici Madoni koja, naravno, predstavlja vlast. Mali je samo običan čovjek, a njegova dužnost je u božićnom periodu od 18 dana prazniti staričina crijeva. Simboliku pražnjenja crijeva starice Madone Novak je maestralno doveo do vrhunca na blagdan Sveta tri kralja otkud i naziv romanu. Naziv „mirisi” savršeno upućuje na sve što tada nije mirisalo u državi. Roman je doživio i ekranizaciju te je snažno nagovijestio egzistencijalizam u hrvatskoj književnosti koja je tada mogla parirati i svjetskoj umjetnosti.
Slobodan Prosperov Novak jednom je zapisao: „Novak je pisao svoje tekstove glasom duboko razočaranim, čitavog života branio se od lažnih osjećaja, pisao je rečenicom tečnom i promišljenom, ironičnim i vrlo jetkim stilom, te je ostvario neke od proznih vrhunaca cjelokupne hrvatske književnosti.“
Ime i djela Slobodana Novaka zauvijek će ostati duboko urezana u povijest hrvatske književnosti, a njemu samome, kao i umjetničkoj veličini koju nam je ostavio, možemo samo pružiti duboki naklon.
Posljednji ispraćaj ovog velikog književnika biti će 1. kolovoza u 10:50 na Mirogoju.
