Živim u centru grada, na početku Jurišićeve i odmah nakon potresa koji smo doživjeli u ožujku, izjurio sam vam i gledao tu dramu. Sve je bilo u oblacima prašine, s nekih su zgrada ‘visili’ dimnjaci, izgledalo je kao da će svaki čas pasti, a neki su već bili samo hrpa cigli na zemlji. Doživio sam to jako emotivno i u tom se trenutku rodila ideja da od tog materijala sagradim tradicionalnu kućicu. I to ne bilo kakvu, gradimo ‘ljubavnu kućicu’, priča akademski kipar Radivoje Jovičić, Viši konzervator-restaurator za Etnološki materijal, koji gotovo već dva desetljeća promovira kulturu tradicijskog graditeljstva.
Naime, još 2000. godine, Jovičić je krenuo s otkupom zemljišta u Vukomeričkim goricama, u svojevrsnom trokutu između Zagreba, Siska i Karlovca, od kojih je podjednako udaljeno oko 35 kilometara, s ciljem da tu osnuje Etno-selo Kravaščica, nazvano po rijeci koja prolazi imanjem.
Na tom području s vremenom je vlastitim sredstvima otkupio 46 jutara zemlje i do 2010. postavio devet drvenih turopoljskih kućica koje spašava od propasti, doslovno kao ruševine iz trnja, koje, zajedno s obitelji i suradnicima iz njegovog Restauratorskog ateljea, obnavlja i pretvara u ljepotice, baš onakve kakve su bile nekada.
Odluka o tome da se s radnicima povuče iz grada i da na toj njivi počnu graditi kućicu tradicionalnim načinom gradnje rodila se čim se pojavila korona. Potres je došao u trenutku kad su počeli razmišljati o materijalima, dodaje.
– Ta dva zla su se spojila i tako se jednostavno nametnula ideja da tu kućicu izgradimo od cigli iz srušenih zagrebačkih dimnjaka
Cijeli članak možete pročitati na: 24sata.hr
Foto: Pixabay