Pula, najveći grad Istarske županije, poznat je po blagoj klimi, mirnome moru i netaknutoj prirodi, no najpoznatiji po velikom kulturološkom blagu koji čuva, antičkoj Areni u narodu znanoj i kao Divić-grad.
U svijetu poznata po slici na kojoj je omotana najdužom kravatom na svijetu, šesta po veličini od svih rimskih amfiteatara u svijetu, jedna je od najvećih i najočuvanijih spomenika graditeljstva u Hrvatskoj, ali i šire. Rijedak je primjer jedinstvenih tehničkih i tehnoloških rješenja i jedini rimski amfiteatar u svijetu čija su sva tri arhitektonska reda u potpunosti očuvana. Stoga je zanimljiv podatak da kao takva još uvijek nije uvrštena na Popis svjetske baštine UNESCO-a.
Zamišljena kao mjesto odvijanja gladijatorskih borbi, lova na životinje, suđenja i provođenja kazni ad bestias, oduvijek je bila namijenjena široj javnosti bez obzira na njihovo bogatstvo i ugled, a tako je ostalo i danas. Nekadašnji način javne zabave sada su zamijenili koncerti, izložbe i razna društvena događanja održavajući ovo mjesto punim života. Brojna velika imena glazbenog svijeta današnjice kao što su Luciano Pavarotti, Andrea Bocelli, Jose Carreras, Elton John, Sting, Zucchero, ovdje su pronašla idealno mjesto za približavanje svojoj publici, a „Pulski filmski festival“ svoj stalan dom tako da njegovi posjetitelji iz godine u godinu imaju priliku osjetiti posebnu atmosferu koja nastaje dok okruženi drevnom starinom pod vedrim nebom promatraju najnovija postignuća sedme umjetnosti.
Pulski amfiteatar se od ostalih razlikuje vanjskim zidnim plaštom s uklopljena četiri pravokutna tornja koja su služila kao zidna pojačanja te uspon do vrha i vodospreme. Smješten dvjestotinjak metara izvan zidina grada, na padini brijega okrenutoj prema moru, od okoline se izdvaja svojom veličinom i ovalnim prstenastim izgledom.
Ovisno o strani svijeta s koje mu se prilazi zbog prirodnog pada terena na kojem je smješten, doživljaj prave veličine Arene je različit. Tako su sa zapadne strane vidljive četiri etaže – povišeni temelj s ulazima i tri kata, dok s istočne strane vire samo gornja dva kata gledališta zbog čega cijela Arena djeluje znatno nižom. Kao i kod svake padine, i ovdje se javljala opasnost od klizanja i ispiranja terena što je riješeno izgradnjom sustava za prihvat i odvodnju oborinskih voda. Četiri veća luka temeljnog kata, širine četiri metra služe da bi naglasili glavne ulaze tj. portae pompae od kojih je zbog svoje orijentacije prema gradu južni bio od najvećeg značaja.
Opseg cijelog amfiteatra zidan je u 72 arkade s trećim katom galerije koja je za razliku od donjih katova prema van bila otvorena u 64 četvrtasta prozora. U sredini se nalazi nekadašnje borilište ispod kojeg je bio smješten hypogeum, pomoćna prostorija za držanje kaveza za zvijeri i različitih tehničkih pomagala za pripremu igara koja je danas dobila sasvim novu funkciju, kao mjesto stalne izložbe „Maslinarstvo i vinogradarstvo Istre u antici“.
Od davne prošlosti podređeno narodu, ovo veličanstveno djelo arhitekture prolaskom vremena i dalje se nastavlja prilagođavati običajima onih kojima je namijenjeno. Kao vjerni pratitelj i tihi svjedok njihovih svakodnevnih aktivnosti i događanja u svakom svom kamenu skriva djelić povijesti stalno iznova čuvajući mjesta i za buduće generacije…
M. Konstantinović