Najnoviji podaci i analize Prava slika „porasta“ mirovina za 2,1 posto
ALARMANTAN ZAOSTATAK ZA RASTOM PLAĆA
U ovoj 2017. godini mirovine su zaostale za punih 2,55 posto u odnosu na rast plaća što je najlošiji godišnji rezultat u posljednjih 18 godina, objavila je Matica umirovljenika Hrvatske u svom glasilu – Hrvatskom umirovljeničkom listu. Ukupno su mirovine zaostale za rastom plaća od 1999. godine od kada se primjenjuje ovakav model „usklađivanja“, za čak 13,84 posto, pita se Josip Kovačić, predsjrdnik Matice umirovljenika Hrvatske sa suradnicima i postvljaju pitanje – tko će to umirovljenicima nadoknaditi i kada?
Nedavni „porast“ mirovina od 2,1 posto najveći je od 2009. godine što znači da punih osam godina nije bio tako „dobar“ rezultat. I doista, kad se još doda da je samo ovim jednim usklađivanjem porast mirovina veći, nego kad se sva usklađivanja zbroje u posljednje tri i pol godine, nije čudo da je percepcija u javnosti, da su naši penzići konačno „dobro prošli“ i nešto značajnije dobili.
Naravno da ne želimo kvariti raspoloženje starijim osobama, kažu u Matici i dodaju da su napravili analizu te statistike i došli do potpuno drugačije slike iz koje se vidi da se statističke manipulacije države s umirovljenicima nastavljaju u još lošijem obliku i da se tome ne vidi kraj.
Da bi potvrdili ovu ocjenu u Matici ističu da je najbolje upotrijebiti „egzaktne i nepobitne podatke iz državnih izvora, ali s realnim tumačenjem, bez manipulacija“.
Dakle, kako kažu, „treba krenuti od ovogodišnjih podataka koji nedvojbeno upućuju na samo jedan zaključak – u 2017. godini se bilježi najveći godišnji zaostatak rasta mirovina u odnosu na rast plaća i to neusporedivo veći u odnosu na svih proteklih 18 godina od kako se mirovine usklađuju s rastom plaća i troškova života odnosno potrošačkih cijena. Znači, u ni jednoj godini od 1. siječnja 1999. nije bio veći i alarmantniji zaostatak za rastom plaća kao u ovoj godini.
To potkrijepljuju brojkama iz kojih se, kako tvrde, može vidjeti da su plaće u 2017. godini porasle za 5,3 posto (1,9 posto od 1. siječnja i 3,4 posto od 1. srpnja). Mirovine su rasle za 2,75 posto gotovo dvostruko manje, nego plaće (od 1, siječnja 0,65, a od 1. srpnja 2,1 posto). Matematički proizlazi da su mirovine za tim porastom plaća zaostale punih 2,55 posto što pokazuje da se zaostajanje mirovina za plaćama u Republici Hrvatskoj nastavlja u još drastičnijem obliku, iako smo već do sada na samom dnu Europe po tim podacima.
U Matici se pitaju treba li ovome dodati išta više da bi se argumentirao zahtjev Matice umirovljenika Hrvatske i Sindikata umirovljenika da se hitno promijeni formula za usklađivanje mirovina. A prijedlog je da se prestane i s bivšom „Švicarskom formulom“ (zbroj 50 posto rasta plaća i 50 posto rasta potrošačkih cijena) i postojećom varijabilnom (zbroj 70 posto rasta većeg parametra – plaća ili cijena, i 30 posto manjeg parametra) i da se konačno zaustavi tako drastično osiromašivanje najstarije populacije. Njihovi podaci pokazuju – kako su plaće rasle tako su potrošačke cijene padale i dodaju da u taj „statistički“ pristup umirovljenici opravdano sumnjaju. Koje su to cijene koje tako padaju, jer cijene režija i svega onoga u što umirovljenici troše – sigurno nisu.
Prijedlog je Matice da se umjesto usklađivanja takvom vrstom kombiniranog i kompliciranog računanja jednostavno uzme samo jedan parametar i to onaj koji je veći – postotak porasta plaća ili cijena na temelju kojeg bi se izračunao porast mirovina.
Postavljaju pitanje zašto je uopće uvedena ovakva kombinacija i koji je bio cilj. Namjera je bila , kako navode, „zaštiti usklađivanje mirovina“ i kad plaće ne rastu dovoljno. Zato se računaju i troškovi života kako mirovine ne bi zaostajale za njima. Izgledalo je prihvatljivo sve dok se nije pokazalo svih ovih godina da je to bila zamka. Postotak rasta troškova života, odnosno potrošačkih cijena, uglavnom služi za manipulaciju kojom su se mirovine upravo smanjivale u odnosu na rast plaća, a ne štitile i povećavale kako se obrazlagalo.
Prosječna mirovina je do sad bila 2.268,30 kuna, a sa sadašnjim porastom od 2,1 posto je 2.315 kuna. U odnosu na prosječnu plaću koja je 6.005 kuna to je 38,5 posto. Znači ni s ovim povećanjem mirovine nisu ni blizu čak ni 40 postotnog udjela u prosječnoj plaći. Da bi došle bar na 40 posto prosječne plaće, mirovine bi u prosjeku trebale porasti za još 3,7 posto, odnosno za još 87 kuna u prosjeku.
Nakon svih ovih računica Matica postavlja pitanje kada će se umirovljenicima vratiti 13,84 posto zaostatka za rastom plaća u vremeno od 1. 1. 1999. do danas. I kada će se konačno zaustaviti takva statistička manipulacija zbog koje su mnogi umirovljenici zapali u teško siromaštvo i bijedu. Ovdje su u pitanju svi umirovljenici, a ne podjela na „stare“ i „nove“ i računanje postotaka jednih na račun drugih. Uz to u Matici pitaju kada će se početi uvažavati mišljenja umirovljeničkih udruga koje zastupaju autentične interese umirovljenika. Ima puno razloga da se umirovljenici bolje organiziraju i zajednički reagiraju, ima i te kako razloga i za prosvjede jer se doista institucionalni kanali za djelovanje sve više zatvaraju, a Nacionalno vijeće za umirovljenike i starije osobe posljednjih godina se i ne sastaje, a i kad se sastane stalno je na početku jer se mijenjaju vlade i ministri i sve se svodi na planove rada, bez konkretnih tema i prijedloga za Vladu.
Uskoro ćemo, točnije 1. listopada, obilježiti Međunarodni dan starijih osoba koje su utemeljili Ujedinjeni narodi i donijeli Rezoluciju o pravima starijih osoba. Prošle godine je uočeno da se nitko od državnih dužnosnika nije sjetio barem neku riječ reći o starijim osobama, čestitati im Dan starijih osoba, poslati poruku, makar utjehe. I to je isto pokazatelj koliko se do umirovljenika drži i koliko ih se uvažava.
Ipak, trebamo biti realni, nisu samo naši državni dužnosnici krivi što država ne drži do umirovljenika, nego i sami umirovljenici. Nejedinstvo među njima je postalo zabrinjavajuće, a jasno je po ovim, naoko formalnim potezima, koliko država podržava umirovljenike i koliko su joj važni.
U Matici ocjenjuju da, i pored činjenice da u Hrvatskoj ima 1,23 milijuna umirovljenika, ta brojčana prednost nije do sada iskorištena, pa ni onda kada su izlazili na birališta. Podlegli su politizaciji, umjesto da se čvršće organiziraju i zajednički djeluju. Toliko umirovljeničkih stranaka nema ni jedan država na svijetu, što potvrđuje do koje mjere smo podijeljeni i nejedinstveni, ali to nas dovoljno upozorava kako sijede glave u ovom slučaju nisu i mudre glave.
Možda će ova jesen biti prekretnica i pokazati da umirovljenici s više zajedništva mogu pokazati svoju snagu i čuvati svoje dostojanstvo i da neće dozvoliti daljnje osiromašivanje i potcjenjivanje.
Davor GRGAT
