Apolitični

Muzej antičkog stakla u Zadru

Muzej antičkog stakla u Zadru jedinstvena je kulturna ustanova na prostoru Hrvatske usmjerena očuvanju stakla kao vrlo prepoznatljivog dijela antičke materijalne baštine.
Nalazi se u obnovljenoj historicističkoj zgradi – stambeno-gospodarskoj kući obitelji Cosmacendi iz XIX. stoljeća, čija je unutrašnjost prilagođena smještaju brojnih muzejskih sastavnica – stalnog postava, popratnih izložbenih dvorana, suvenirnice, spremišta za pohranu građe, restauratorske radionice te radionice za puhanje stakla. Muzejska je zbirka nastajala uslijed niza godina terenskog, arheološkog prikupljanja staklenih predmeta na širem zadarskom području, a obuhvaća arheološke lokalitete Nina (Aenona), Benkovca (Podgrađe – Asseria), Starigrad Paklenice (Argyruntum), i naravno samog grada Zadra (Iader) s čijih antičkih nekropola potječe najveća količina staklene građe. Stalni muzejski postav broji preko 1500 staklenih predmeta koji ilustriraju svakodnevnu primjenu stakla u kućanstvu, proizvodnji kozmetičkih i ljekovitih preparata, u obredu pokapanja, izradi nakita i trgovačkoj razmjeni gotovih proizvoda, u relativno širokom kronološkom okviru od I. do IV. stoljeća poslije Krista.

Cjelina Muzeja antičkog stakla u Zadru središte je proučavanja antičke, primarno rimskodobne staklene građe, ali i ukupne povijesti staklarstva – tehničkih dostignuća izrade, pripreme sirovina, stilskih karakteristika oblikovanja te konačno, i praktične primjene predmeta. Uz primarnu funkciju svakodnevne demonstracije puhanja stakla muzejskim posjetiteljima, zaboravljene tehnike izrade, oblikovanja i ukrašavanja staklenih predmeta obnavljaju se i usavršavaju u specijaliziranoj muzejskoj radionici. Jedinstveni slobodno puhani oblici, zatim predmeti puhani u kalup ili kombinacijom dviju tehnika, nastaju po uzoru na izvorne antičke predmete, bilo u pokušajima što vjernijeg repliciranja, ili tek polazne inspiracije koja često rezultira neočekivano skladnim, prozračnim oblicima u trenutnoj interpretaciji majstora puhača.
Uz radionicu puhanja stakla, muzejskim je posjetiteljima dostupna i demonstracija posebno atraktivnog procesa izrade staklenog nakita na plameniku. Tom se tehnikom, koja zahtijeva unaprijed pripremljene staklene štapiće, prvenstveno izrađuju staklene perle, jednostavnog loptastog ili figuralnog oblika, kao i privjesci te raznobojno prstenje. Nižu se u beskonačnim kombinacijama tvoreći oblike ogrlica, narukvica ili visećih naušnica.
Ponuda muzejske suvenirnice u cijelosti se temelji na proizvodima muzejskih radionica, a povremeno se obogaćuje i uporabnim predmetima – tanjurima, pliticama, zdjelama – izrađenim u tehnici fuzije, čiji proces nije moguće prezentirati budući da se temelji na dugotrajnom postupku topljenja fragmenata stakla u posebnoj prilagođenoj peći.

Izvor: TZ Zadar
D. Šabić