U zadnje se vrijeme u javnosti proširila priča kako su jaki potresi u Hrvatskoj potaknuti bušenjem tla zbog traženja nafte i plina, a posebno primjenom specifične tehnike crpljenja koja se zove frakturiranje.
Odlučili smo provjeriti vrijedi li u ovom slučaju stara izreka da gdje ima dima ima i vatre? Što je uopće frakturiranje, primjenjuje li se u Hrvatskoj i može li uzrokovati ili potaknuti potres – pitanja su na koje smo odgovore potražili od stručnjaka za geologiju, geofiziku, seizmologiju i vađenje nafte i plina te od predsjednika uprave Agencije za ugljikovodike Marijana Krpana.
Vjerojatno nitko u Hrvatskoj o frakturiranju i crpljenju nafte ne zna više od iskusnog predsjednika Hrvatske udruge naftnih inženjera i geologa Želimira Šikonje i profesorice na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu prof. dr. sc. Darije Karasalihović Sedlar. Objašnjavaju nam kako se izvodi frakturiranje i koje su razlike u njegovoj primjeni u Europi i u Americi gdje je daleko popularnije nego kod nas. Doc. dr. sc. Josip Stipčević seizmolog Geofizičkog odsjeka PMF-a, priznaje nam da ni sam ne zna koliko je intervjua i odgovora na raznorazna pitanja dao od zagrebačkog potresa u ožujku do današnjeg dana.
Uglavnom su naši sugovornici zaključili kako bušenje i vađenje nafte i plina, posebno po američkim metodama koje se u Hrvatskoj i Europi sasvim sigurno ne primjenjuju, teoretski može utjecati na seizmološku aktivnost tla.
Čini se da su ljudske intervencije u prirodi – čak i one najveće poput gradnje brana i umjetnih jezera – zapravo mačji kašalj u usporedbi s prirodnim silama koje djeluju mimo naše volje. To, naravno, ljudima – i tvrtkama i pojedincima – ne bi smio biti alibi da u neumjerenoj utrci za profitom rade što hoće (jer će i onako sve u ruševine, prah i pepeo pretvoriti potres ako majka priroda tako odluči), nego da više slušaju stručnjake za neka područja.
Cijeli članak možete pročitati na: jutarnji.hr
Foto: Pixabay