Prema neslužbenim podacima na Cetini je izgrađeno više od dvadeset mostova u različitim razdobljima, još od starih Rimljana, koji su davnih dana otvorili put u svijet ne samo stanovnicima Poddinarja i Potkamešja , nego i znatno šireg područja. Izgrađeni su od različita materijala – kamena živca, metara i čvrstih betonskih konstrukcija, a nekoliko ih je pod vodom Peručkog jezera dok ih je 15-ak i danas u prometnoj funkciji. Preko najizdašnije rijeke ne samo u Dalmaciji nedavno su podignuta i dva čvrsta, moderna mosta od kojih jedan u Šestanovcu kao sastavni dio autoceste Zagreb – Split (Dugopolje) – Vrgorac(Ravča) – Mali Prolog (Pliče) – Nova Sela…
Dakako, jedan je most premostio Cetinu kao spoj brze ceste od prometnog čvora u Bisku do Čaporice kod Grada Trilja, koji je poput betonske duge zablistao nad tom rijekom te svojim lukovima i elegancijom plijeni pozornost prolaznika i posjetitelja. S pravom se njime diče i graditelji Konstruktor-Inženjeringa, posebice mladi inženjeri te splitske građevinske tvrtke, čije je to i njihovo remekdjelo na početku 21. stoljeća.
Naime, riječ je o čvrstim mostovima sagrađenih uglavnom od kamene živice, a neki od njih su stogodišnjaci koji su i danas privlačni za oko i dušu namjernika, te se svojim izgledom skladno uklapaju u slikoviti krajobraz dalmatinsko-zagorskog krša. Poznato je kako su od davnina povezivali naselja u lijevom i desnom zaobalju Cetine, rijeke koja protječe Cetinskim,
Hrvatačkim i Sinjskim poljem između planina Dinare i Kamešnice, Svilaje i Mosora, probijajući se kroz kamenjar dalje prema jugu, duge 105,5 kilometara od izvora do ušća u Jadransko more kod Omiša. Manje-više svima je poznato kako su mostovi na Cetini odigrali iznimno značajnu ulogu u razvitku Cetinskog kraja, posebice u povezivanju tog gospodarski nerazvijenog područja sa širim svijetom. No, zahvaljujući upravo baš njima, i mnogi su trgovački puti iz mediteranskih gradova, preko povijesnog uskočkog Klisa, vodili kroz Cetinski kraj, pa i dalje prema sjeveru, preko Vagnja i Kamenskog u Bosnu, Slavoniju…
Sadašnjim mostovima na Cetini prošle su i mnoge vojske – pješadija i konjica, a preko njih su klopotale i karavane; putovalo se i kočijama. Preko njih su prelazili i tenkovi, teški kamioni, a nemilosrdno su tučeni i razornim projektilima tijekom Drugog svjetskog i Domovinskog rata, te su nažalost ostali ranjivi. Ostavili su pečat u burnoj povijesti Cetinskog kraja, posebice na prijelazu iz 19. u 20. st. kada je Sinj s okolicom, zapisali su kroničari, doživljavao preporod; gotovo konstantan gospodarski i kulturni uspon, i kada je na tom području osobito cvjetala trgovina.
Baš su tada izgrađeni velebni kameni mostovi preko rijeke, poput Pavića mosta u Predgrađu te onih – na Panju, u Hanu, Trilju, Garjaku. Teško su ih oštetili i potresi, osim zuba vremena i ljudskog nemara. Mnogi su od njih zanemareni pa se doima kao da mostovi na Cetini i nisu kulturno-povijesni spomenici materijalne kulture odnosno sastavni dio svekolikog hrvatskog kulturnog miljea. Vjerojatno bi o njima bilo zanimljivije pisati i čitati kad bi se znali svi inicijatori njihove gradnje; arhitekti…
Podsjetimo kako je najstariji kameni most na Cetini onaj što je podignut na mjestu udaljenom nekih pola kilometra nizvodno od izvora rijeke. Čudan je svojim izgledom, složen od kamenih stećaka iz obližnjeg groblja sv. Spasa, a nema svog imena; nije mu poznato ni ime graditelja niti godina nastanka. Nizvodno rijeke, na rubu Cetinskog polja, na mjestu gdje je Cetina u garkačkom tjesnacu gotovo ‘prekoračena’ kamenim Balačkim mostom, kod Ježevića.
Više u kategoriji: vijesti dopisnika
Tekst i foto: Nedjeljko Musulin
