Od svih je mostova na toj rijeci ipak najstariji kameni most na Panju, podignut u vrijeme sinjskog gradonačelnika Petra Tripala. Bio je teško oštećen neprijateljskim projektilima tijekom minulih ratova, posebice Domovinskog, ali je obnovljen, no već je davno postao uzak u odnosu na cestu koju povezuje, kao i potrebe prometa.
Ostaci negdašnjeg mosta na Cetini vidljivi su na predjelu ‘Mostine’ u Obrovcu Sinjskom gdje su podignute vodenice. Nizvodno na udaljenosti oko tisuću metara, u Hanu, ističe se velebni kameni most preko rijeke, kojim je nekoć tekao život, promet trgovine, uglavnom stoke, soli, ribe i inih roba između Dalmacije i Venecije, te Bosne i Hercegovine. Inače, taj je most dio ‘žile kucavice’ za cijelu Dalmaciju, poznatu i kao jedinu transverzalnu cestu Split – Klis – Sinj – Cetina – Bili Brig – Vaganj, posebice u 18. stoljeću kada je prijenos pošte bio bolje organiziran.
Pisma su se iz Splita, preko Sinja i Hana, prevozila poštanskom kočijom uz pratnju dvojice vojnika u Travnik, pa dalje u ina mjesta Bosanskog pašaluka odnosno Turskog carstva. Putovanja karavana, trgovaca s konjima, mulama i magarcima iz Livna do Splita, preko Vagnja i Hana, trajala su čak po nekoliko dana (danas tek za 90 minuta, op.a.). U Hanu, na lijevoj obali Cetine, danonoćno su radili magazini, gostionice, hanovi…, a tu je bila predviđena gradnja i lazareta u razdoblju od 1813. do 1816. godine. Roba se na tom mjestu, preko Cetine, prevozila skelom jer je u to vrijeme ratova bio srušen most koji se dugo nije obnavljao. Zato je, zapisano, splitski nadbiskup Pocifik Bizza 1750. god. Cetinu na Hanu prešao splavom. Inače, u tom mjestu su tri splavi prevozile karavane livanjskih, travničkih i sarajevskih trgovaca koje su se spuštale iz Bosanskog pašaluka makadamskom cestom niz Prolog-planinu. Karavane su dalje prolazile kroz Sinj pa je trgovina najviše oživjela taj grad. Kada je izgrađena nova cesta Trilj – Livno, preko Kamenskog, Han je ostao samo tek lokalno raskrižje.
Međutim, godine 1976. podignut je betonski most na predjelu ‘Kerep’ preko Cetine te je skratio putovanje između Grada Sinja i Otoka Dalmatinskog, kao i okolnih potkamešničkih naselja u lijevom zaobalju rijeke. U Trilju je na Cetini oduvijek bio najvažniji mostovni prijelaz u Dalmaciji, dakako, i poznato cestovno čvorište značajnih prometnica prema sjeveru i jugu, zapadu i istoku – primjerice, Splitu, Makarskoj, Imotskom, Dubrovniku, Međugorju…U tom je gradu u prometu i viseći most koji predstavlja i turističku atrakciju, a na udaljenosti 12-ak kilometara nizvodno rijeke je HE ‘Đale’, čija brana također ima funkciju prijelaza, baš kao i brana akumulacije Prančevići HE ‘Zakučac’ – nešto južnije. Značajnu ulogu u cestovno-pješačkom prometu Zamosorja odigrao je i monatažni (metalni) most na Čikotinoj lađi. Ali je sve donedavno ipak bio najopterećeniji velebni kameni most u Blatu na Cetini uslijed izgradnje autoceste u blizini toga mjesta, te inih pratećih objekata uz tu prometnicu, tim više što je preko njega bio danonoćno transportiran iznimno težak teret.
„Ovi most na rici Cetini na ulazu sa istočne strane u Poljica po imenu Pavića most, dograđen je 1900. godine“, urezane su riječi na kamen-ploči pored mosta na desnoj obali Cetine, slikovitu donjem kanjonu te rijeke nizvodno od HE ‘Kraljevac’, dok je veći dio teksta u kamenu izbijen špicom i znatno oštećen, te je nečitljiv.
Na istaknutu panou pokraj mosta piše i ovo: „Dobrodošli na područje drevne hrvatske kneževine Poljica, Društvo Poljičana ‘Sv. Jure Priko“. I taj je kameni most u cestovnoj prometnoj funkciji. Ali ni jedan infrastrukturni objekt takve namjene na Cetini nikako se ne može usporediti s mostom na ušću rijeke u Gradu omišu, koji je sastavni dio Jadranske turističke ceste. Još uvijek je najopterećeniji, posebice tijekom turističke sezone, kada godinama i desetljećima predstavlja i usko prometno grlo, te je poznat i kao ‘prometni čep’ u smjeru Splita i Makarske rivijere.
Više u kategoriji: vijesti dopisnika
Tekst i foto: Nedjeljko Musulin
