JAVNOZDRAVSTVENA epidemiologija je znanost računanja radi prevencije bolesti i promicanja zdravlja. Brojimo nove slučajeve određene bolesti i to se zove učestalost. Potom računamo koliko se bolest proširila u populaciji i to se zove rasprostranjenost.
Kad je u pitanju covid-19, brojanje je izazov. Unatoč svim medijskim tekstovima i izvještajima, vrlo malo znamo o učestalosti ili rasprostranjenosti ove nove bolesti. A kao i uvijek, neznanje rađa strah. U New Yorku i drugdje na svačijem je umu samo jedan strah – čini se da je ovdje stopa smrtnosti znatno viša od stopa prijavljenih na drugim mjestima, za weforum.org piše Nina Schwalbe.
Zbog neodgovarajućeg testiranja, u mnogim zemljama, pa tako i u Sjedinjenim Američkim Državama, sada se samo bolnički slučajevi računaju u statistiku, ističe Schwalbe. Ljudi koji se ne osjećaju posebno loše ostaju kod kuće, mirno se oporave i uopće se ne bilježe kao pacijenti.
To je važno zato što se takve osobe ne pojavljuju ni u kakvim službenim statistikama.
Uzmimo za primjer stariju Njujorčanku koja je blago bolesna. Ona zove svog obiteljskog liječnika, koji na temelju njenih simptoma, ali ne i testa, postavlja klinički dijagnozu sumnje na covid-19. Budući da nije jako bolesna, dobila je savjet da ostane kod kuće. Ne postoji mehanizam da njen liječnik prijavi njenu dijagnozu zdravstvenim vlastima pa ako se oporavi, nikad neće ući u statistiku. Samo ako se razboli tako da mora biti primljena u bolnicu, računat će se kao slučaj covida-19. Ako umre, računat će se da je umrla zbog covida-19.
Međutim, umjesto da u nazivniku budu svi zaraženi, u mnogim zemljama računaju se samo ljudi toliko bolesni da moraju u bolnicu. Ljudi koji su toliko bolesni da odlaze u bolnicu vjerojatno će trebati intenzivnu njegu, a takvi pacijenti imaju slabije izglede za preživljavanje nego pacijenti s blagim simptomima. Zbog toga stopa smrtnosti izgleda višom nego što stvarno jest, naglašava Schwalbe.
Cijeli članak možete pročitati na: index.hr
Foto: Pixabay