Bikla je alkoholno piće koje je poznato Dalmaciji, kako u Zagori, tako i na otocima. Dobiva se miješanjem crnog vina i mlijeka, najčešće u omjeru 1:1. Na otocima ima drugo ime; na Braču se tako zove hmutica ili smutica, a na Hvaru i sumutva, mućkalica, hmutnica.
Za izradu bikle može se koristiti mlijeko od koze ili krave dok mu je boja svjetlije ili tamnije ljubičaste boje, ovisno o količini crnoga vina. Povijest nam potvrđuje kako biklu prvi put spominje don Mihovil Pavlinović u drugoj polovici 19. stoljeća, nakon što ju je pronašao u Makarskom primorju.
Koliko je bikla vrijedna i zanimljiva kao piće, govori i podatak da su mnogi o njoj pisali i govorili. Donosimo vam nekoliko primjera; poznati etnograf i prosvjetitelj Frano Ivanišević je o bikli zapisao 1903. godine: „Bikla je vino pomišano s mlikon po a po. Prije bilo je to ugodno piće, sada mlađi ne maru za biklon“.
Jedan od najznačajnijih hrvatskih etnologa 20. stoljeća, Milovan Gavazzi, pojašnjava: „da se u nekim predjelima Dalmacije gostu, rodilji ili inače iscrpljenoj osobi nudi hladno mlijeko (ili sirutka) s vinom, i to gotovo isključivo crvenim, kao narodno piće za okrepu i osvježenje (i to osobito ljeti kada ima hladnoga vina i mlijeka u podrumu)“.
Jezikoslovac Danijel Alerić o bikli je napisao i studiju u kojoj navodi: „Bikla se radi tako da se u posudu napunjenu crnim vinom namuze ili nalije bar još toliko sirova mlijeka, ali često i mnogo više, ovisno o ukusu; pritom vino igra pasivnu ulogu, očito, zato jer se smatra važnijim od mlijeka i jer se tako s njim bolje izmiješa i bez upotrebe žlice“.
Veliki pjesnik i književnik, Jure Kaštelan napisao je: „U Zakučcu kod Omiša pravi se piće od crna vina i mlijeka, u odnosu pola prema pola. Pravi se u svako doba godine, ali samo radi toga da posluži kao lijek. Daje se bolesniku koji je bolestan od neke lakše bolesti (težemu bolesniku, na primjer, onomu koji je bolestan od upale pluća, daje se piće od vina i ulja, također u odnosu pola prema pola)“.
Također pisac, pjesnik i književnik, Petar Gudelj o bikli je rekao: „Loza i koza! Ne sastadoše se samo na klancu i u sliku, nego i u bikli, čudesnom arhajskom napitku od tek umuzena, još zapjenjena mlijeka i mlada, tek prevrela crnoga vina“.
Na Braču se pokušava oživjeti ovo tradicionalno piće feštom kojom se promovira smutica, a u Vrgorcu se početkom listopada svake godine održava festival bikle nazvan „Biklijada“. To je pučka fešta u čast lozi i kozi i tradicionalnom piću bikli. Sajam domaćih proizvoda i rukotvorina, degustacija bikle i gastronomskih specijaliteta, folklor i klapska pjesma glavna su atrakcija ovog događanja.
Izvor: Wikipedija
D. Šabić