Kada se u srpnju 2017. godine tada 33. godišnji Mirko Gadžo konačno, a nakon sedam godina izbivanja iz rodnog Imotskog i Glavine Donje vratio s obitelji korijenima, imao je u svojoj glavi već skovan plan što dalje. Žena, troje male djece obitelj na okupu i to je bilo najvažnije. No trebalo je i raditi ,stvoriti uvjete za život. Četverogodišnji rad u Zagrebu, pa još tri godine u Njemačkoj i uvijek rad za nekoga drugoga, jednostavno je za njega onako odlučnog bilo previše.
-Tako je. Kalkulirao sam mjesecima, što i kako dalje. U Glavini Donjoj moji roditelji imaju plodnu zemlju u Imotskom polju. Pitam se zašto je ne iskoristiti!? Znam iz iskustva mojih roditelja da je rad na zemlji i sa zemljom, a posebno s našim tradicionalnim kulturama težak i izazovan, jer radite u tvornici na otvorenom, no ipak sam bio uvjerenja da će mi se isplatiti. Jednostavno nisam zamišljao saditi neku domaću kulturu primjera vinove loze, ili nekih žitarica, povrtlarskih kultura. Danima sam proučavao aroniju grmovitu biljku čije su korijeni u Sjevernoj Americi.
Zanimljivom mi je bilo ćuti da su je sadili indijanska plemena i da je vrlo korisna za zdravlje ljudi. Osim toga tržište kod nas, a posebno u Dalmaciji nije bilo zasićeno tim bobičastim voćem koje se koristi u prevenciji više, manje svih bolesti, posebno onih malignih, poznati antioksidans. Moj otac je osnovao malo poljoprivredno gospodarstvo još tamo s počecima razmišljanja o obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima 2003. godine.
Uzgajao je mnoge poljoprivredne kulture, držao pčele, proizvodio vrhunski med. I to je bio jedan poticaj da krenem. Konačno 2017. rekoh u srpnju se vraćam doma, a već krajem studenoga iste godine na svojoj zemlji sadim prve mladice aronije. Kako do sada otac nikada nije ni tražio, niti dobio bilo kakav poticaj kao poljoprivrednik, ni ja nisam od nikog ništa tražio. Od svoje njemačke ušteđevine kupio sam sadnice aronije, posadio, zagnojio.
Tek ove godine kada je već aronia ozbiljan posao zatražio sam i dobio 15 tisuća Eura iz EU fonda uz prije toga uredno servisiran projekt i sve potrebne papire koje su od mene tražili. Putem Lag Adriona sam sve riješio što se toga tiče. I tko što mislio da su ti fondovi neka imaginarna priča, nije to tako. Uredan projekt, želju što želite zasadit proizvest i novac se može dobiti. Dakako, treba ga u jednu jedinu lipu iskoristiti i to uredno dokumentirati, veli nam Mirko.
Na uređenoj plantaži u Imotskom polju gdje je Mirko zasadio oko 800 stabljika aronije,ove će sezone, tamo za mjesec dana krenuti i druga berba. Uz nju Mirko ima itekakve planove za budućnost.
-Prva berba bila je prošle godine i to samo 500 kilograma.Ove godine sigurnih je oko 1500 kilograma, a kada moja aronija dosegne punu zrelost biti će tu i 10-15 kilograma po jednom grmu. E, sada dolazimo do onoga što razmišljam za konačan cilj. Znači, sami plod aronije nije toliko isplatljiv na tržištu jer na tržištu imate uvoznu aroniju. No njena prerada donosi višestruku dobit koja je između šest i sedam puta veća od prodaje samih bobica aronije kao sirovine a koji se mogu konzumirati niti puni mjesec od berbe. Prerađena aronija ide za duži period, a to je u prvom redu proizvodnja soka, potom pravljenje čajeva, džemova, sušenje ploda i njegova distribucija. Osim toga u tom planiranom pogonu prerađivao bi i ostalo voće od mojih kolega iz Opegeova.
To je moj cilj da iz Imotskog, iz Glavine Donje napokon na tržište ide nešto prerađeno od onog zdravog izvornog ploda s Imotskog polja. Znači svoj cilj da se ujutro dignem, odem raditi u tom svom pogonu, vratim se na ručak, poslije podne na polje i tako iz dana u dan. Uz dosadašnje iskustvo, mislim da je ta realizacija vrlo vjerojatna . Hoću biti sam svoj šef i da imam sam svoj biznis. I vjerujem da će mi se to kad,tad isplatiti. A tvrdim da se s aronijom može napraviti divna, kvalitetna, prosperitetna i vrlo komercijalna priča.
Sada sam kako napomenuh potpisao ugovor za mjeru 6.3.1. i s ovih 15 tisuća Eura unaprijedit ću proizvodnju što se aronije tiče. Drugi projekt na koji mislim aplicirati jeste izgradnja spomenutog proizvodnog pogona za preradu voća i povrća, proizvodnja sokova. Samim time sam u neku ruku i suport ostalim kolegama poljoprivrednicima da plasiraju u prerađenom obliku svoje proizvode, veli nam Mirko Gadžo.
TEKST I SNIMCI: BRACO ĆOSIĆ
Aronija je otporan listopadni grm koji donosi obilje malenih, tamnih bobica. Trpkoga su okusa te nisu osobito sočne i slasne poput primjerice borovnica. Unatoč tome aronija je veoma popularna, a to nije nimalo slučajno. Naime, ove malene bobice u sebi skrivaju bogat i veoma vrijedan sastav. Sadrže vitamine B1, B2, B3, B5, B6, B9, C, E i K te minerale kalij, natrij, kalcij, magnezij, cink i željezo. U svome sastavu imaju mnogo prehrambenih vlakana te brojne antioksanse među kojima je ponajviše polifenola. Od najvažnijih antioksidativnih spojeva spomenut ćemo antocijan, betakaroten, lutein, zeaksantin, kofeinsku kiselinu, kvercetin, epikatehin, tanine, treslovine…