Mijenjat će ljudi navade i običaje, mijenjat će poslove i radne navike nakon ove pandemije koronavirusa,to je sasvim izgledno. Planovi mnogih s početka ove godine prije pandemije, sada su već prošlost, ljudi se okreću novim poslovima za koje možda nikada i nisu imali afinitet.
Primjer takvog razmišljanja, ali i primjer konkretnosti nekog novog početka posebno je lijepo vidjeti kod mladih i odlučni ljudi, koju znaju što sa svojom budućnošću. Upravo ova priča iz Medvidovića Drage kod Imotskog ide u tom smjeru.
Anđela Medvidović /25/ sa svojih 14 godina,točnije nakon završetka osnovnoškolskog obrazovanja otišla je u Zagreb. Cilj mlade djevojčice bio je jasan. Završiti ću srednju školu, dobro se pripremiti za fakultet i završiti ga, te započeti ostvarenje svoga sna. A taj sam bio je vezan uz ljubav prema životinjama. Konjima posebno. Znači, odlučila je završiti veterinarski fakultet i posvetiti se upravo životinjama, jer je još kao dijete u rodnom selu bila silno vezana uz sve domaće životinje. Nastavak ipak donosi jednu drugu priču.
-Da, upravo ta ljubav odvela me je put Zagreba. I dok sam kao srednjoškolka u početku razmišljala o veterini približavanjem završetka srednje škole shvatila sam da će me studiranje veterinarskog fakulteta ipak odnijeti negdje drugdje, da će i plaća biti male, pa sam se predomislila. Znači završila sam srednju veterinarsku, i potom upisala i završila višu školu za inženjera laboratorijske dijagnostike. Paralelno s tom školom pohađala sam školu za trenera terapeutskog jahanja jer je ljubav za konjima uvijek bila na prvom mjestu…
I eto nakon dobivanja tih diploma odlučila sam Zagreb ponovno zamijeniti Medvidovića Dragom, ovom prekrasnom imotskom ljepotom,vratiti se korijenima s kojih sam i otišla. Uz pripremanje završnih ispita naporno sam cijelu prošlu godinu radila na nekoliko mjesta, ljubomorno štedjela novac i evo vidite gdje sam ga utrošila, reče nam simpatična Anđela, kada smo je posjetili uz same sjeverne rubove Imotskog polja u rodnoj Medvidovića Dragi.
A kad pogledasmo tamo niz zelenu livadu, vidjesmo dva predivna mlada konja, uredan i ograđen prostor za jahanje, novu štalu u izgradnji, uredne staze i ostale sadržaje.
– Evo to su moji ljubimci. Kupila sam ih od ušteđevine i uz pomoć roditelja. Ovo je Maza predivna kobila koja će se uskoro oždrijebiti i ovo je Zenta bijela ljepotica lipicanerske linije. Treći konj će uskoro stići, upoznaje nas Anđela sa svojim konjima.
-Ok, Anđela primjetismo, lijepi konji, ali što dalje, bila je vidljiva naša znatiželja.
To je početak moga velikog projekta,moga budućeg posla i poziva, sva ozarena lica, nastavlja priču Anđela. A vidite tamo i onu staru kočiju koju pripremam. Namjeravam uvesti nešto novo u turističku ponudu Imotske krajine. Ovih tristotinjak kuća za odmor, na stotine, sada i tisuće turista koji hrle u Imotsku krajinu. A želim i mojim mladim Imoćanima koji ulaze u bračnu luku ponuditi i vjenčanje iz snova. Dosta je škripe automobila, jurnjave i paljenja guma u svatovima. Od sada će mladenci sjediti u svečanoj kočiji, a kočiju će vući Anđelini ljubimci. I ne samo mladence. Ponudit ću gostima posebne kočijaške ture Imotskim poljem, pobrđem neka uživaju iz posve druge perspektive u ljepotama Imotske krajine.
Onda aranžman s našim vinarima dovesti im goste na degustaciju vina, odvesti ih u kočiji na neki ručak u prirodu u neko lijepo naše staro selo. A kada to osjete, dovedem ih ovdje na Anđelin ranč. Na jahanja, bilo da se uče bilo da imaju potrebu za rekreativnim terapeutskim programom. A danas vam je, baš kao i uvijek ta ponuda itekako u điru diljem Europe. Tu i nije kraj moje priče. U perspektivi otvorit ću veliki ranč. Zatražiti ću da mi se ustupe u koncesiju napušteni prostori naše bivše vinarije tu u blizini moga sela gdje rekoh, namjeravam oformiti ranč sa svim domaćim životinjama moje Imotske krajine. Od pilića i kokošiju, do krava i konačno konja. Gledam danas djecu u mom Imotskom, pola ih ne zna što je i kako izgleda krava, koza, ovca. Imat će u Anđelinom zoo parku sve.
Dakako konji su, naglašavam na prvom mjestu. E, sada sve ovo što sam vam nabrojila možda i vama, ali i mnogima u Imotskom možda će izgledati čudno. Meni nije. Na početku sam života, znam točno što mi je raditi, uporna sam u nekim stvarima i tvrdoglava u ostvarenju svoga cilja i Anđela ide do kraja, reče nam odlučna mlada djevojka iz Medvidovića Drage.
Moramo priznati da smo bili zbunjeni kada smo ostavljali Anđelin mali ranč, njena dva predivna konja, djecu iz sela koja su se okupila oko nas. Bili su tu i veliki ljubitelj konja legendarni Čedomir Lizatović koji nam je i došapnuo o planovima Anđele, Anđelini roditelji koji joj daju bezrezervnu podršku, ali i Anđeline prijateljice. Upravo kada smo odlazili iz Medvidovića Drage jedna od njih nam došapnu.
-Da je netko od naših prijateljica možda ispričao ovakvu priču i svoje planove, imala bi sigurno veliku dozu sumnje, no kada vam je to rekla Anđela Medvidović budite sigurni da će sve biti ono kako je i zamislila. Ta vam je uporna za ne vjerovati. Pozitivno tvrdoglava, reče nam prijateljica Anđele.
Što za kraj kazati. Ništa, osim sretno Anđela u nečem uistinu novom u Imotskom.
Tekst i snimci: Braco Ćosić