Tragovi slikarstva na Makarskom primorju potječu iz najstarijih vremena, a nalazimo ih uglavnom u sakralnim objektima. Slikarstvo novijeg doba na području Makarske rivijere dalo je pet poznatih slikara: Antuna Gojaka, Josipa Botterija- starijeg, Petra Kukolja, Leška Jakova, Ljubomira Videka te Mladena Vežu iz Brista, kojega mnogi ubrajaju u najveće slikare hrvatske likovne pozornice.
Ovaj put vam predstavljamo Mladena Vežu rođenog 7. veljače 1916. godine u mjestu Brist kraj Makarske. S nepunih trinaest godina dolazi u Zagreb te umjetničku akademiju završava 1937. godine pod vodstvom Vladimira Becića. Iste godine prvi put izlaže u Salonu Urlich sa suizlagačem Slavkom Kopačem. Povremeno je podučavao na Akademiji primijenjenih umjetnosti do 1981. godine. Godine 1938. sudjeluje na prvoj izložbi u Domu primijenjenih umjetnosti pod nazivom Pola stoljeća hrvatske umjetnosti, koju je blagoslovio nadbiskup Alojzije Stepinac i otvorio Vlatko Maček.
Na izložbama Hrvatske umjetnosti u Berlinu, Beču i Bratislavi sudjelovao je s trima slikama, a nakon nekog vremena imenovan je voditeljem zagrebačkog Agitpropa. Slikao je rodni kraj i savske krajolike, portretirao i ilustrirao knjige, itd. Godine 1950. živi i stvara u Parizu, gdje je stvorio svoj Pariški ciklus koji ga je proslavio. Od 1973. do 1997. je vrijeme značajnih priznanja, nagrada i odlikovanja. Kao redovni profesor ALU u Zagrebu 1981. odlazi u mirovinu, nastavivši neumorno raditi do svoje smrti 2010. godine.
Njegov slikarski opus čine koloristički osebujni pejzaži s Jadrana, interijeri, mrtve prirode, portreti i kompozicije s prikazima dalmatinskog folklora (Brist ponajviše).
Mladen Veža je također izlagao i u Zagrebu, Beogradu, Sisku, Mariboru, Splitu, rodnom Bristu, Sarajevu, Osijeku i Bejrutu.
D. Šabić