Kada upoznate vitalnog sedamdeset šestogodišnjaka iza kulisa, na kavi u neformalnom druženju uistinu ćete ga prepoznati kao uglađenog i pristojnog u komunikaciji, gospodskog ponašanja, umjetnika koji je zahvaljujući pjesmi i glazbom proputovao cijeli svijet, nastupajući na velikim i cijenjenim svjetskim smotrama, natjecanjima, festivalima. To je Miro Ungar, dame i gospodo, koji sljedeće godine obilježava punih šezdeset godina umjetničkog i glazbenog rada.
Živio je i djelovao u Francuskoj, Nastupao u Meksiku, Americi, Rusiji, po europskim zemljama, a domovinu je zadužio prekrasnim šansonama i nekim umjetničkim projektima, no kako priprema i nova dva s puno energije i želje za radom, dogovorili smo kavicu i ugodno se pozdravili i krenuli s pričom.
Gospodine Ungar, osobno mi je zadovoljstvo i čast što razgovaramo o vama i vašem umjetničkom izričaju jer sam još kao dijete slušao i gledao neke vaše pjesme koje su vrlo popularne i u današnjem vremenu, a uz to vam i čestitam skorašnju uistinu veliku i impozantnu obljetnicu vašeg umjetničkog stvaralaštva.
– Hvala vam lijepa gospodine Denis, i meni je drago što imam priliku kazati nekoliko riječi za vaš cijenjeni i čitani portal Terracon News. Drago mi je za pjesme koje se slušaju i u današnjem vremenu, a to znači da u sebi nose neku umjetničku vrijednost od tog vremena.
Da, 60 godina rada, naime krajem godine navršit će se šest desetljeća otkako sam osnovao kvartet 4M s kojim sam proveo prvih deset godina, a nakon toga sam prešao u solističke vode, dugo djelovao u Francuskoj gdje sam pjevao i snimao ploče, tamo radio i prijateljevao s mnogim francuskim zvijezdama, dolazio u Hrvatsku i radio koncerte s Terezom i u to vrijeme smo bili dosta popularni tandem. Nakon toga sam počeo solističku totalno odvojenu karijeru i to tako traje, traje i traje.
Dolazite kad možete i sudjelujte s iskustvom na nekim hrvatskim festivalima, evo vas i na Korčuli.
– Da, ja znam što je to organizirati jedan festival, zahtijeva puno truda, odricanja, entuzijazma, a sve to vidim ima ovdje sadašnji direktor festivala gospodin Ivan Šegedin koji se zbilja puno trudi i lijepo je od njega da pokušava ovom gradu napraviti jedan glazbeni program, koncert koji nije baš jednostavno napraviti, okupiti tolike pjevače, pjesme i sredstva kako bi se sve skupa ostvarilo, i konačno, posebno je lijepo što je na festivalu prisutna humanost za nabavu tog aparata za kako sam čuo, Dom zdravlja u Korčuli.
Mi, kao pjevači, dajemo svoj prilog imenom, karijerom, i dobrovoljne bez ikakve naknade nastupamo na festivalu, da bi se on održao i imao dignitet i vrijednost.
Dragi Miro, prešli ste na milijune kilometara, održali na tisuće koncerata, snimili jako puno ploča i pjesama, vidim da ste puni energije, entuzijazma, imate projektne planove, molim vas, pokušajte u nekoliko rečenica našim čitateljima dočarati sadašnje razmišljanje Mira Ungara.
– Da, da ja još uvijek ima želju i volju da se dokazujem jer sam shvatio, zapravo, da publika u Hrvatskoj nije još sasvim upoznala Mira Ungara u svoj dimenziji njegovog djelovanja jer osim što sam pjevao tipične festivalske pjesme na početku karijere, pa snimao pjesme na francuskom jeziku, pa povratkom u zemlju pjevao razne „šlagerčiće“ koji su postali šlageri, moram vam priznati da sam se sada vratio korijenima, vratio sam se pjesmi s kojom sam započeo prije puno godina kada sam još po zagrebačkim plesnjacima nastupao prije nego sam osnovao već spomenuti kvartet. To je bilo tamo neke 1955./’56. godine, tada smo u Zagrebu pjevali puno stranih pjesama koje su pisali velikani George Gershwin, Col Porter, Richard Rogers, Irving Berlin, to je glazba koja je obilježila dvadeseto stoljeće. Mislim da je ona vrijedna tako da sam sada napravio izbor iz tih svih pjesama, napravio sam koncert pod nazivom „The great American song book“ ili velika američka pjesmarica. To je glazba od koje smo svi mi učili, današnji kompozitori i drugi koji se bave glazbom, možda i nisu svjesni koliko je ta glazba utjecala i prenosila se na generacije, da bi on danas bio u stanju napisati pjesmu koja će se izvesti na festivalu pa i ovom na Korčuli.
Denis, želim tu glazbu koja je toliko lijepa približiti publici, međutim moram vam kazati da sam dosta žalostan što ne nailazim baš na razumijevanje institucija koje imaju mogućnost pokloniti svom gradu takav program.
Danas ste tu na otoku, sutra možda u Splitu, očekuje vas Zagreb pa Istra, ljeto je u tijeku, no i jesen je zanimljiva za vaš kreativni rad, što očekujete do kraja godine?
– Ispred mene je sada nekoliko koncerata te velike američke pjesmarice, a poseban koncert pripremam u Novigradu istarskom u kojem jednim dijelom živim preko ljeta nekoliko mjeseci, a početkom jeseni imam jedan koncert na zagrebačkom Zrinjevcu i nakon toga počinjem spremati jedan novi program i zaključimo, uvijek je nešto ispred mene što me tjera naprijed i što treba odraditi.
Miro, lijepo vam se zahvaljujem na zanimljivom razgovoru, i želim vam zdravlja, sreće i ugodnih nastupa.
– Hvala vam i nadam se da ćemo se ponovno sresti i opet popričati.
Svakako. Živjeli!
Više u kategoriji: Glazba; Život
D. Šabić, mag. nov.