Mirko Matijaš bilježi i daruje od srca
Prije nekoliko dana, u restoranu „ Ino“ u Kaštelima, prisustvovali smo zaista jednoj neobičnoj ili bolje reći orginalnoj izložbi – donaciji¸.Naime ravnatelj jedne osnovne škole tu u našoj splitsko – dalmatinskoj županiji nije krao učenike u susjednim školama, kako bi napunio razrede, a time i normu svojim učiteljima, niti je išta loše rekao o učiteljima i učenicima iz susjednih škola – već im je darovao 18 prekrasnih uokvirenih fotografija velikog formata, koji će za koji Dan krasiti foajee i hodnike pet kaštelanskih osnovnih škola.
O komu se radi, zašto je donirao te fotografije – skinimo „velo tajne“
Ravnatelj OŠ Ivan Duknović u Marini, Mirko Matijaš, ujedno je fotograf, koji je za svoje radove nagrađivan i priznat u brojnim državama svijeta. Između ostalih priznanja, 2009. godine, nakon izložbe „ Krš Hrvatske „u Državnom muzeju u Cheboksariyu, dobija je POČASNU DIPLOMU za područje umjetničke fotografije od Međunarodne umjetničke akademije „ Nova era“ sa sjedištem u Moskvi. Diplomu mu je osobno uručio Anatolij Silov, dopredsjednik UNESCA za Europu i Aziju.
Svi koji imalo bolje poznaju Mirka Matijaša, znaju za njegovu strast za fotografijom, ali također znaju i za njegove prekrasne fotografije zalaza sunca, ili rascvalo polje makova, koje bi jednostavno htjeli imati u svojoj kući- jer Mirko Matijaš, malo je reći voli, on jednostavno živi fotografiju.
Kada je prije 20-tak dana uhvatio sebe u „inventuri“ 2016.god i kako mu se učinilo, da ove godine nije umjetnički pridonio ( Mirko piše pijesme, režira filmove, piše knjige, objavljiva znanstvene radove, novinske članke, pravi kalendare..po pjesmi Hrvatski ponos, za koju je stihove napisao Mirko Matijaš, a otpjevao Vinko Coce, kninska bolnica je dobila ime. Premijera dugometražnog dokumentarnog filma „ Zagora- fenomen s krša“, za kojeg je i režiju i scenarij napisao Mirko, a koja se dogodila u Cineplexu u Splitu, proglašen je događajem godine. U konkurenciji su bili svi Cineplexsi centri u cijelom svijetu ) koliko je mogao i trebao svojoj Hrvatskoj, pa se sjetio da bi bilo dobro da u preostalih 20 – tak dana „popravi“ 2016- tu. te da sa svojim fotografijama skrene pozornost na povijesne utvrde, crkvice, dvorce na području grada Kaštela, koji su tu , nama ispred nosa- a malo ih koristimo. Koliko o njima znamo.? Čuvamo li ih za buduće generacije?
Kako nam Mirko reče, odluka je vrlo brzo sazrila, tim više, što je on ove jeseni nekoliko puta posjetio školu knez Trpimir u Kaštel Gomilici, te je svojim „fotografskim“ , okom primijetio da bi se na zidu dobro uklopila velika fotografija Kaštilca, na što ga je nadopunio kolega ravnatelj Zoran Blažević: i kula Cambi. Ova škola pokriva upisno područje i Kambelovca i Gomilice, pa ako ih budemo radili- moramo obadvije
– . Znam za povezanost škole kneza Trpimira i crkvice Sv. Marte u Bijaćima – što znači da bi tu trebala biti slika crkvice Sv. Marte- nastavio je Mirko. Pogledao sam još i druge. škole i u svima ima prostora za nekoliko velikih fotografija. A u školi Bijaći ih može stati na stotine.
Popričao sam sa kolegama ravnateljima o ideji, koju su oni sa radošću prihvatili. Pronašao sponzora u Zračnoj luci Split koji će platiti potrošeni materijal, a ja ću to sve posnimiti. I rezultat, nakon 15- tak dana vidite ispred nas. Ovdje je 18 uokvirenih fotografija velikog formata, rekao bi podsjetnica na veliku povijest i naše države Hrvatske, koja se događala upravo na ovim prostorima oko ovih crkvica i utvrda. Dovoljno je reći da je upravo kod crkvice Sv. Marte pronađen najstariji pisani spomen Hrvat.
Jeste li sebi dali malo previše slobode, pa ste ovim svojim projektom malo otišli u „tuđi“ teren pa ste na neki način „pametovali domaćinima“ što i kako treba raditi.
– Ma ne. Ja sam u ovom projektu osjetio samo zahvalnost i od svih ljudi koji su vidjeli fotografije primio sam čestitke. Ovo u vezi terena smo mi ravnatelji odmah razjasnili na prvom sastanku. Nema tu nikakve ljubomore niti zavisti. Mi smo susjedne škole i jako dobro surađujemo. A ako stvarno ima takovih, neka uzmu fotoaparat i planinu pod noge i neka snimaju do mile volje, a ja ću biti taj koji ću prihvatiti njihove donacije. Jer poslovica kaže. Bolje je već jednom upalit svijetlo nego 100 godina proklinjati mrak.
– I za kraj imamo informaciju da su vaše fotografije na aukcijama prešle magičnu brojku od 10 000,00 kn.
– Ja svoje fotografije ne prodajem, već ih poklanjam prijateljima, rodbini, poslovnim suradnicima, a uvijk, baš uvijek za humanitarne svrhe doniran baren jednu fotografiju rađenu u tehnici „foto na platnu“. Na nedavno održanoj , humanitarnoj Noći Zagore moja fotografija nazvana „Magla“ je dosegla 12.000,00 kn
