Mirila su pogrebna spomen-obilježja koja se nalaze na Velebitu. Nastajala su u vremenu od 17. do 20. stoljeća. Stanovnici Velebita nakon nečije smrti nosili bi pokojnika do groblja koja su bila udaljena i preko nekoliko kilometara od kuće te osobe bez stanke za odmor. Otprilike na pola puta od kuće pokojnika i groblja nosači su se smjeli odmoriti i na tom mjestu nastajala su mirila na način da nosači spuste tijelo na tlo i s dva kamena označe njegovo tijelo, s time da se jedan kamen postavlja uz glavu, a drugi uz noge (mjera pokojnika pa otud i naziv mirila). Nakon odmora nastavljalo se dalje prema groblju gdje je vršen ukop. Za vrijeme dok je pokojnik na mirilima ili nedugo zatim, prostor između dva kamena mirila pokojnika popločavao se plosnatim kamenjem i na uzglavnom kamenu su se isklesavali plitki reljefi.
Prema pučkim vjerovanjima, na mirilima je ostajala duša pokojnika, a u grobu je zakopano samo tijelo. I iz tog razloga mirila su posjećivana, ostavljano je cvijeće na njima, molitve za pokojnika su upućivane upravo s mirila, za razliku od groba pokojnika čije bi se kosti nakon nekog vremena izvadile da naprave mjesto za drugu osobu iz te obitelji. Od 2007. godine posmrtni običaji vezani uz mirila imaju svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra u skladu sa Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.
Izvor: Wikipedija
Foto: zadar.hr
Više u kategoriji: Kultura; Povijest
D. Šabić, mag. nov.
