Grad Dubrovnik, spomenik u jednom, niska kulturne baštine kako materijalne tako i nematerijalne.
Vrijednost Dubrovnika UNESCO je prepoznao još prije trideset godina, a Festu sv. Vlaha, sveca zaštitnika Dubrovnika, kao dio registra zaštićene nematerijalne baštine uvrstio je u listopadu 2010. Dubrovačka Republika kao najsjajnije doba dubrovačke povijesti do savršenstva je uredila grad i život u njemu kroz svoj Statut i druge povijesne dokumente. Republika nije podizala spomenike svojim suvremenicima, tu ogromnu čast jedini je zavrijedio pomorac Miho Pracat, a najčešći lik na dubrovačkim spomenicima lik je sv. Vlaha koji čuva na dlanu Grad…
Kako se dogodilo da odlukom Senata 1638. godine u atriju dubrovačke vladavine između dvaju stupova istočnog krila, svoje mjesto nađe bista jednog pučanina? Jedinoga kojemu je Republika u svom tisućljetnom trajanju podigla spomenik?
Miho Pracat bio je bogati pomorac s otoka Lopuda koji je svoje bogatstvo ostavio Republici. Bio je moćan brodovlasnik, vješt trgovac kojemu je put ka uspjehu, prema legendi, pokazala mala uporna gušterica. Nakon što ju je gledao kako se dva puta bezuspješno penje i pada niz zid očeve kuće ispred koje je sjedio, a treći put za tren stiže do vrha, spoznao je snagu upornosti. I odlučio i sam pokušati iznova, nakon nekolicine propalih trgovačkih poslova u kojima bi mu brodovi s teretom potonuli i završili na dnu mora.
Za jednoga putovanja zabilježeno je kako je probio gusarsku opsadu i gladnom narodu Karla Petoga donio lađe pune žita. Kralj ga je primio na audijenciju za vrijeme jutarnjeg brijanja! Uz mnogobrojne laskave riječi i pronicljive poglede, ponudio je Pracatu časti i zlato. Lukavi Lopuđanin odgovorio je istom mjerom: odbio je sve darove i zatražio od kralja ubrus koji se i danas nalazi u muzeju na njegovom rodnom otoku.
Miho je bio pobožan čovjek i velike svote novca davao je u humanitarne svrhe. Pomogao je u izgradnji crkve na Dančama i za dvije crkve na Lopudu te je davao pomoć dubrovačkim franjevcima. U oporuci je sve bogatstvo, koje ga je bilo mnogo, ostavio u dobrotvorne svrhe. Dubrovčani su mu željeli odati počast, no dugo su oklijevali, jer tada nije bio običaj podignuti spomenik (običnim) ljudima, osim svecima i mitskim bićima. Ipak mu je podignut spomenik 1633. godine u u dvorištu Kneževa dvora gdje i danas stoji. Kip je rad talijanskog kipara P. P. Jacomettija, dovršen 1638. godine. Tako je postao jedini pučanin, kojemu su u Dubrovačkoj Republici podigli spomenik na kojem piše: „Miho Pracat zaslužni građanin 1638”. To je, za dubrovačke okvire, čin jedinstvene počasti uzornom građaninu.
Izvor: experience.dubrovnik.hr
Više u kategoriji: osobe , kultura
D. Šabić, mag. nov.