Matejuška, kultni splitski mul, stariji od grada-palače, smješten podno Marjana, jedan je od splitskih lokaliteta koji svoju povijest uspješno dugi niz godina čuva. Postignut uspjeh Matejuška duguje svojim čuvarima, ribarima koji su se po izlasku i zalasku sunca od pamtivijeka na mandroču okupljali. Motiv je za to u prošlosti bila bitka za opstanak, a danas je to gušt i svojevrsna ovisnost, o čemu govore mladi i stari splitski ribari.
Koji je gušt? A to ti je gušt za cili život, moj pokojni dida, otac i ja.
Koju ribu najčešće ulovite?
Bijelu ribu – komarče, fratre, šarge. Bijelu ribu pretežno.
Gdje onda lovite? Gdje idete na ribe?
Ode u Brački kanal pretežito. Prije san odia svugdi. I Palagružu i Sveca i sve, od Dubrovnika do Dugog otoka.
Koliko godina ima da je vaša ribarska amaterska karijera započela?
Ah, kako? To je generacijama, djetinjstvo. Otac, dida, pradida. Svi su ribari. To je nasljedno.
Je li to nešto što vam je ovisnost u jednu ruku?
Pa je.
Pa zašto je loviti ribu gušt?
Zato šta je to doživljaj koji nemoš opisat, jednostavno nemoš ga opisat. Bitno je bit na moru i guštat. Čak to triba volit. Triba se rodit s tin i volit to i to je to.
Mitskom zovu mora, a potaknuti ribolovnom slutnjom da će ulov biti uspješan splitski ribari ne mogu se oduprijeti. Zato svaku večer idu na ribe. U ranojutarnjim se satima vraćaju, ulov donose svojim kolegama koji oko po bota pripremaju riblju marendu na koju je pozvana svaka osoba bliska ribarima s Matejuške.
Ovo ti je ode kuća na otvorenome. Di svi rado svako jutro dolaze i marendaju. Kuvaju i druže se.
Vidim tu su i različite generacije.
A imaš tu od 100 godin do 15. Svi su zajedno uvik, svaki dan ode. Jednostavno, dan nije, ako nisi doša na Matejušku. To je prazan dan, ako nisi svratia ode i vidia šta ima.
Što je tako posebno kod Matejuške?
Posebno je šta su ljudi skroz drukčiji. Zezaju se, druže, marende su svaki dan, dok u drugin lučicama nema takog običaja. Nego uđu u brod ljudi i idu ća.
Biste li mogli jedan dan ne doć na Matejušku?
Teško. Ako si slobodan, moraš doć ode. Jedino, ako su neke obaveze i to da si spriječen onda nećeš doć, ali uvik se nađe vrimena da moraš doć ode.
Briga oko ulova u današnje vrijeme znatno je manja od brige oko očuvanja ribarske tradicije koja će protekom vremena, prema riječima ribara, izumrijeti.
Je li danas mladost, evo i vi ste mlađi pa vas moram pitati, ljudi vaših godina imaju interes za otić lovit ribu?
Sve slabije i slabije.
Zašto? Što mislite da je tomu razlog?
Nova generacija, to je ajme. Kompjuteri, ovo ono. To ti najviše ubiva ovo.
Mislite li da će ribarstvo onda…
Izumrit. Ja mislin da oće. Već izumire. 80 posto je izumrlo. Od ovih mlađih, to je sve riđe i riđe. Prije su dica išla na takmičenja kad bi bilo ovo sportsko ribarstvo. Bilo je 50, 60 dice, a danas ima 2 il 3.
Što mislite zašto mladi nemaju interesa za ić na ribe?
Imaju interesa, al nemaju mogućnosti. Nemaju mogućnosti! Triba ti za brod jedno 10 il 15 ijadi eura, a to nijedan mladi ne može kupit više.
Da bi Matejuška sjala u budućnosti i zadržala reputaciju ribarskog okupljališta na kojem je svatko dobrodošao, nužan je mladi kadar koji je voljan očuvati i njegovati ribarsku tradiciju na kojoj počiva povijest grada u kojem žive.
Više u kategoriji: kulturna baština
Jelena Perko, mag. oec.