Priču o skromnim volonterkama ogromnog srca vrijedi pročitati, zaslužile su da cijeli svijet čuje za njihova djela…
Čovjek vrijedi koliko mu vrijedi duša i srce – znana je uzrečica. Ili, recimo, u narodu dobro poznata: Lijep si i dobar koliko ti je duša lijepa i dobra. Upravo tako – dobar si ako imaš plemenito srce, senzibilnu dušu te ako daješ sebe i od sebe kako bi pomogao drugima. Danas su ovom turbulentnom svijetu, iscrpljenom pandemijama, ratovima, siromaštvom, takvi ljudi potrebni više nego ikada. Kruha mi ne daj, ali mi malo svoje pažnje daj, zna se kazati…
Martina Kukulj 28-godišnja je medicinska sestra na Jedinici hitne medicine u Imotskom. Ta pametna, odlučna i lijepa djevojka uskoro će postati i magistrica sestrinstva na Fakultetu zdravstvenih studija Sveučilišta u Mostaru.
DJEVOJKA ZA PET
– Martina Kukulj?! O njoj me pitate – veli nam dr. Joško Maras,glavni epidemiolog u Jedinici Nastavnog zavoda za javno zdravstvo u Imotskom, i nastavlja…
– Ta djevojka je pionir naše borbe u Imotskoj krajini protiv pandemije korone. Ona je prva samoinicijativno obukla onaj zaštitni skafander, stavila masku i vizir, navukla rukavice i kada nitko nije htio, bojeći se zaraze, uzela prvi bris na koronu jednog pacijenta s područja Imotske krajine. A nitko je nije slao… Sama se javila. Potom, početkom lipnja 2020., kada bi završila svoju smjenu na radnom mjestu medicinske sestre na Hitnoj pomoći ili kada bi imala slobodan dan, došla je nama na Zavod. Uzimala briseve, sama svojim automobilom odlazila kod nepokretnih pacijenata diljem Imotske krajine… Tako smo ja i inženjerka Mara Mustapić iz Makarske neplanski s našom volonterkom Martinom stvorili tim za one takozvane hitne intervencije na terenu. Od lipnja pa sve do kraja te 2020. godine Martina je bila s nama i za vrijeme svoga godišnjeg odmora. Dok su se drugi kupali i odmarali, ona je obilazila stare i nemoćne… Pazite, takav posao, volonterski, nastavila je i u prošloj i ovoj godini. Pa ona nam je prva i tražila kontakte zaraženih pacijenata, znala bi satima i satima ispitivati, zvati, odlaziti u kuće kako bi dobila pouzdane podatke tko je bio u kontaktu s nekim koji je zaražen. Što da vam govorim, pozitivno čudo je ta djevojka – hvali Martinu dr. Maras.
VELIKO SRCE
Željka Krilić(48) udana je i majka je troje odrasle djece. Od 2015. godine, kada se pozivom svoga srca javila u imotski Crveni križ i rekla da se stavlja na raspolaganje kao volonterka, sve do današnjih dana obavlja svakodnevno taj posao.
– Došla nam je ta gospođa i samo kazala da bi voljela pomoći u bilo kakvom poslu, samo da njezin rad bude od koristi potrebitim ljudima s područja Imotske krajine. Kako onoga prvoga dana prije sedam godina, tako do današnjih dana. Toliko daje sebe u tom humanitarnom poslu, toliko akcija smo organizirali gdje je njezin rad, posebno sa starim i nemoćnim osobama, bio upečatljiv, toliko kvalitetnih prijedloga, pa pokretanja akcija prikupljanja pomoći… da vam to ne mogu uopće predočiti. Mogu slobodno kazati da je gospođa Krilić žena velikog srca i još veće duše – veli nam Darko Karin, ravnatelj Gradskog odbora Crvenog križa u Imotskom.
PORUKA SVIMA
Zanimljivo, junakinje ovih naših dviju priča nisu se međusobno poznavale. Možda su stotinama puta u Imotskom prošle jedna pokraj druge ne znajući da imaju nešto zajedničko, a to je velika ljubav prema potrebitima.
– Ljudi, pokušajte u svakoj prilici pomoći svome bližnjemu, pa i nauštrb sebe, svoga slobodnog vremena, i vidjet ćete kako vam to ispunjava dušu – poručuju Martina i Željka.
Cijeli članak možete pročitati na: slobodnadalmacija.hr
Foto: Braco Ćosić