Samozatajna, skromna, strpljiva u svijetu svog razmišljanja gotovo trideset godina čuva i oplemenjuje svoj kutak Ispod ure…To je naša draga Marija Pralija koja nam kaže da vaga i mjeri visinu prolaznika, gostiju, turista, Splićana, malih, velikih, mršavih i onih punijih i tako već desetljećima svaki dan osim nedjelje. – To je moj život – ističe nam Marija – nastavila sam tradiciju moje mame koje više nema, a ne znam tko će mene naslijediti. Kad sam je zamolio za nekoliko fotografija, vrlo rado je pristala, čak se i pripremila, kao model, kako bi priča bila dojmljiva, a onda smo zabilježili sljedeće …
Što radite gospođo Marija?
– Vagam ljude, prolaznike koji to žele.
A žele li?
– Da, neki i žele malo provjeriti svoju vagu, težinu, a i visinu kad su već tu. Buden ja ovdje svaki dan osim nedilje i praznika, nisam ni zimi bila, a sad dođen ja.
Naša „čuvarica starih poslova” stalno je ispod ure, ne mijenja mjesto, a kako se sporazumijeva sa strancima kaže…
– A nekako ih uspijen razumit, na motove, oni snimaju, žele sve ovo vidit, nekada se i izvagaju…
Zaustave li se pored vas mladi ljudi?
– Je, je i mladi ljudi gledaju visinu, težinu i tako.
Ostave li po koji novčić?
– Pa i ne, nekada i nemaju, ali ja im napravim isto uslugu, nekada i dadu nešto, ritki i malo više, to je mala para, ali eto…
Našoj poštovanoj Mariji Praliji, koja za kraj kaže da će ovaj poslić obavljati dok bude mogla, želimo da to potraje još puno godina u zdravlju i veselju.
Više u kategoriji: osobe, život
D. Šabić, mag. nov.