Apolitični

Mala Gospa u Rami na Šćitu

Mala Gospa je spomendan rođenja Blažene Djevice Marije te se slavi 8. rujna. Mnogi veći i manji krajevi Lijepe Naše obilježavaju svoju zaštitnicu euharistijskim slavljem i drugim posebnim svečanostima. Inače, Mala Gospa je zaštitnica Čakovca, Solina, Voćina, Lopara, Bitelića, Grabovca, Baderne i drugih mjesta poput Rame o kojoj će ovdje biti riječi. U tamošnjem franjevačkom samostanu na Šćitu, jednom od najljepših, posebno se obilježava blagdan Male Gospe uz desetke tisuća vjernika iz svih krajeva BiH, ali i Dalmacije i drugih krajeva Hrvatske. Župnik i gvardijan fra Tomislav Brković bio nam je domaćin u ugodnom parku samostana koji ima dugogodišnju turbulentnu povijest, etnografski muzej, kuću mira i druge duhovne sadržaje.
Evo priče…
Fra Tomislave, nekoliko dana je do blagdana Male Gospe koju štujete od pamtivijeka, a ovdje na Šćitu, čini se, vlada jedan mir duhovnosti i smiraj života. Je li tijekom godine uvijek ovako?
– Ovdje je u Rami zanimljivo. Nakon školske godine, krajem petog i početkom šestog mjeseca nekako se osjeti tišina, turisti organizirano dolaze pješice negdje do kraja osmoga mjeseca. Potom slijedi priprema za naš blagdan u tišini i miru koji jedino remeti dah vjetra. Mi smo ovdje uoči Male Gospe u jednom finom raspoloženju uz cijeli ramski puk, pripremamo se za proslavu rođenja Blažene Djevice Marije. Tada u Ramu iz okolnih mjesta, od srednje Bosne, Fojnice, Kiseljaka, Busovače, Brestovskog, ljudi dolaze pješice s jednog kraja, a s druge strane vjernici iz Duvna, Tomislavgrada, Sinja, Dalmacije dolaze vjernici, kao i iz hercegovačkih župa. Poznato je kako je Rama povezana sa Sinjem zbog slike Čudotvorne Gospe Sinjske, Majke od Milosti.
Već više od tristo godina ovaj vjernički puk povezuje duhovnost i pobožnost Gospi Sinjskoj koju vi ovdje zovete Majka od Milosti. Fra Tomislave, kakva energija vlada u narodu da godinama štuje svoju zaštitnicu?
– Ako se prisjetimo povijesti, onda bih spomenuo godinu 1677. kada su fratri iz Rame i okolnih mjesta Uskoplja, Bugojna Kupresa, dio Šuice, Duvna i Livna, krenuli bježeći pred Osmanlijama za Sinj, i kako je kroničar zapisao, da su na konja natovarili ono najvrjednije što su tada mogli, ponijeli su sa sobom najpoznatiju Gospinu sliku koja se danas štuje kao Čudotvorna Gospa Sinjska, mi tu kažemo Gospa Ramska, mi Gospu u Rami zovemo Majkom od Milost. Ponijeli su i nešto knjiga, ja se uvijek i smijem, pa kažem da su fratri tada nešto i čitali, i ponijeli su jedan kalež u kojem je bila ugravirana 1402. godina i potom se mi vežemo za petnaesto stoljeće od kada su fratri uz male prekide konstantno prisutni ovdje na Šćitu. Veza Rame i Sinja jest upravo Čudotvorna Gospa Sinjska, usudio bih se reći, to je naša zajednička poveznica povijesti i nekako kroz povijest, ramski i sinjski, odnosno cetinski kraj, su stradavali i obnavljali se, vjerujem uz čudotvornu zaštitu naše Majke od Milosti, Gospe Ramske, odnosno Gospe Sinjske. Postala je praksa da na dan Sinjske alke mi iz Rame hodočastimo u Sinj, a Sinjani dolaze u na hodočašće u Ramu za blagdan Male Gospe i sve to uz osjećaj tišine i duhovnog mira. Osjeća se u našim mislima jedna ta duhovna, kulturna i povijesna poveznica ramskog i sinjskog kraja.
Na sam blagdan Male Gospe okupi se, kao što ste kazali, veliki broj vjernika u ovom duhovnom kraju, a vi kao župnik i gvardijan ovog samostana na jedan način ste domaćin velikom obilježavanju, stoga kakve bi duhovne riječi poruke uputili našim čitateljima?
– Moja je poruka uvijek u smislu ista. Treba doći u Ramu kao što ste i vi primijetili, zastati malo u dubini svoje duše, osjetiti ovaj mir i pokušati naći poruku za sebe iz tišine ramskog kraja, iz tišine naše crkve, iz tišine koja, vjerujem, izvire iz duše hodočasnika i osjetiti taj mir i moćni zagovor Blažene Djevice Marije.
Fra Tomislave, zahvaljujem na razgovoru i želim vam lijepe i ugodne duhovne trenutke povodom vašeg blagdana.
– Hvala i vama i pozivam sve ljude na proslavu Male Gospe, rođenja Blažene Djevice Marije ovdje u Rami, da se susretnemo i vidimo, da porazgovaramo i uputimo jedni drugima po koju riječ i da se jednostavno ne zaboravi ova veza Rame i Sinja i cetinske krajine i da budemo kršćani, ljudi u Marijinom zagrljaju.
Više u kategoriji: Kulturna baština; Život
D. Šabić, mag. nov.