Klapsko pjevanje je tradicionalna hrvatska vokalna glazba podrijetlom s juga Hrvatske (Dalmacija), najviše iz primorskih i otočkih krajeva. Izvodi se i u urbanim, ali i ruralnim sredinama. Pjeva se višeglasno, bez pratnje glazbalima. Izvorno se pjeva “na uho”, što znači da nema voditelja. Pjesmu povede najviši glas, a zatim se uključuju i ostali pjevači, pjevajući istovremeno s vodećim glasom. Bitno je naglasiti “najviši glas”, jer su se prijatelji udružili, formirali klapu zato što su prijatelji, što su se povezali u društvo kao skladne naravi, a ne zato što su tražili ljude po njihovim glasovnim sposobnostima.
Izvodi je skupina pjevača kojih je obično od 5 do 8, veličine jedne klape (družine), skupa prijatelja. Kasnije se uvelo i ženske klape i mješovite klape. Seobama Hrvata iz krajeva gdje je izvorište klapske pjesme u druge krajeve Hrvatske (Zagreb) i svijeta (hrvatska dijaspora) te upoznavanjem inozemnih turista sa ovom hrvatskom autohtonom glazbom, rodbinskim i prijateljskim svezama sa inim Hrvatima i sa inozemcima, popularizirala se i klapska pjesma. Vremenom je klapska pjesma stekla popularnost i među Hrvatima koji nisu rodom iz klapskih krajeva, kako u Hrvatskoj i susjednim državama sa autohtonom hrvatskom zajednicom, tako i u iseljenoj Hrvatskoj. Razlog je taj što je klapska pjesma jednim od najprepoznatljivih autohtonih hrvatskih glazbenih izričaja, pa se tako klapska pjesma njeguje i u tim sredinama.
Natjecateljskim klapskim pjevanjem se uvelo i voditelje te još neke glazbene egzibicije koje izvorno klapsko pjevanje ne poznaje, nagrđujući izvornost klapske pjesme. To je osobito došlo do izražaja uvođenjem glazbala i izvođenjem na neizvornim narječjima radi komercijalizacije, pa se danas događa da se izvode pjesme koje uopće nisu na čakavštini niti na autohtonim hrvatskim štokavskim narječjima. Klapsko pjevanje je iznimno medijski popularizirao omiški klapski festival. Kasnije se broj klapskih festivala i susreta povećao, tako da danas imamo susrete klapa u Buzetu, Dubravi, Kaštelima, Murteru, Splitu, Strožancu, Srinjinama, Senju, Stobreču, Voloskom, Zagrebu. Klape danas izvode tradicionalne i nove skladbe.
Jedna od najstarijih i ponajboljih klapa u Hrvatskoj svakako je klapa Sinj koja godinama nastupa, promovira Hrvatsku u svijetu i osvaja vrijedne nagrade na klapskim festivalima. Ponajviše zaslužan za to je voditelj klape Mojmir Čačija koji nam u razgovoru pojašnjava značenje riječi “maestro”, govori o izvornoj klapskoj pjesmi i njenom očuvanju.
Čuvar klapske pisme, a capella načina pjevanja, baština klapa je festival dalmatinske klapske pisme u Omišu. Već skoro pola stoljeća čuva ljepotu ovog pjevanja u koju je uključen i maestro Čačija.
Kolika je umjetnička vrijednost klapske pisme govori i činjenica kako je u Parizu – klapsko pjevanje upisano na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Time je Republika Hrvatska na svjetske popise nematerijalne baštine dodala još jedno kulturno dobro te ih je sada na tom popisu dvanaest, među kojima su ganga, ojkanje, mačkare mućkog kraja i potkamešničkih sela, hvarska čipka od agave, nijemo kolo, Sinjska alka, procesija za križem, bračka torta hrapoćuša iz Dola i vitalac…
Uživajte i Vi u klapskim notama!
Foto: Wikipedia
D. Šabić, mag.nov.