‘Lovanje cura i momaka’ – zanimljiva pjesma guslara Kunca
Rafael Borić
Gusle i gudalo, taj prastari pučki glazbeni istrument, danas se sve više može vidjeti na kulturno-umjetničkim priredbama, dakako i na različitim izložbama, te čutii pjesma uz guslanje. Kažu kako se pjesma guslara i danas najjače može čuti u Hercegovini i na dernecima (sajmovima) Dalmatinske zagore, tamo gdje se još njeguje tradicijski pučki običaji. Mnogi se sjećaju kako je taj vid izražavanja izravne pučke umjetnosti, kulturnog miljea, bio redovito zastupljen na tradicionalnoj Labinskoj olimpijadi (Dalmacija) na kojoj je redovito nastupao i mladi guslar Marko Kunac iz Potravlja, sela u Cetinskom kraju te odnosio pokale, slijedeći također darovitog i glasovitog pučkog guslara Milu Krajinu iz Zasioka u blizini Peručkog jezera.
Inače, hrvatski guslari, dakako i diplari – sudjelujući u kulturno-umjetničkim nastupima, uglavnom na dernecima odnosno sajmovima – i u 21. stoljeću uvelike dopunjuju i ponudu seoskog turizma ne samo na županijskoj razini, te su značaj segment cjelokupnog kulturnog miljea. Tako gusle i diple odzvanjaju krajobrazima primjerice dalmatinskog zaobalja, Hercegovine…, a te pučke glazbene instrumente sve više prihvaćaju mladi ljudi, ponegdje i žene te svatko od njih oplemenjuje pučku umjetnost. A guslar Marko Kunac, inače pučki pjesnik i pjevač, prisjeća se i zvukova gudala i na guslama svoga djeda Joze Kunca koji je, ističe njegov unuk, znao odlično guslati, ali nije pjevao. »Počeo sam guslati u svojoj desetoj godini i od prvog dana mi je išlo dobro jer je to u mojoj obitelji i tradicija. To sam najviše naučio od svog djeda Joze koji je, uz guslanje, u meni razvijao ljubav i prema narodnim junačkim i ljubavnim pjesmama. Prvi put sam nastupio na Labinskoj olimpijadi kada sam dobio pokal za osvojeno prvo mjesto u natjecanju guslara. To mi je najdraži uspjeh kada sam osvojio titulu najboljeg guslara Dalmacije. Stručnjaci ističu kako sam se još onda mogao natjecati i za najboljeg guslara u zemlji, no guslarski način pjevanja nažalost pomalo izumire jer tu pučku umjetnost mladež rijetko prihvaća. Doduše, nađe se tek pokoji zaljubljenik u gusle i gudalo te u pučku epsku pjesmu. No, ja ipak nađem vremena za guslanje, posebce tijekom dugih zimskih večeri kada ne nastupam na derenecima i sličnim manifestacijama«, nostalgično će guslar Marko Konac. Ističe kako je nekoliko godina bio glavni guslar na Labinskoj olimpijadi, a o njegovu uspjehu govore i osvojeni pokali te ina priznanja što ih čuva na uspomenu. Kad ih pogleda, prisjeti se uspjeha i svega onog što je plemenito i poučno u pučkim epskim pjesmama za koje su čvrsto vezane gusle, ispjevanih iz srca i duše hrvatskog pučkog pjesnika. Doima se kako njegovo guslanje i pjevanje danonoćno odjekuju Potravljem i Svilajom, i širim dalmatinskim zaobaljem. Marko dodaje kako je napisao i pjesmu Lovanje cura i momaka…, a stihovi su mu duhoviti. Ističe kako mu se bilo najdraže spremati za novi nastup na Labinskoj olimpijadi, dakako nastupiti na toj priredbi te zaguslati i zapjevati. Napominje kako mu se ostvarila i dugoočekivana žarka želja kada je nastupio na alkarskim svečanostima u Gradu Sinju te na televiziji i radiju, dakako i nakon što je snimio svoje guslarske pjesme najprije na gramofonskim pločama, zatim i na kasetama, te naposljettku i video-zapisom.
Kao narodni guslar i pučki pjevač poznat je gotovo u cijeloj Hrvatskoj, ali i izvan Lijepe naše, primjerice u Mađarskoj. Voli reći kako je te sklonosti naslijedio je od svoga djeda Joze Kunca, također vrsnog narodnog guslara. Dakako, ponosi se i sa svojim ocem, pokojnim Božom, za kojega sumještani kažu kako je uspješno sastavljao pučke pjesme i odlično pjevao uz gusle. »Do sada sam redovito nastupao na brojnim narodnim kulturno-zabavnim priredbama, turističkim manifestacijama, širom zemlje. Najviše sam ipak pjevao i guslao u Sinju, na Brnaškom derneku, na »Ludim noćima« u Kaštelima, Solinu i Splitu; na guslarenju »Labinijade« u Labinu Dalmatinskome, na »Narodnim silima« u Imotskome, u Makarskoj, Mostaru i okolici, a uz to nastupao sam i na Radio-Zagrebu…sudjelujući redovito i na guslijadama. Angažirao me i sinjski Turist-biro »Alkar« da guslam i pjevam u sklopu prigodnih kulturno-zabavnog programa za turističke skupine u Grabu, Sinju i drugim mjestima širom Dalmacije. Inače, sam pišem pjesme, pjevam, guslam i uživam u tome. Želio bih češće sudjelovati u susretima guslara, koji također predstavljaju sastavni dio kulturnog miljea, u zemlji i inozemstvui«, iskreno će Marko Kunac. Neke Markove guslarske pjesme su davno snimljene na kasetama te se vrte na radio-postajama diljem Lijepe naše, vjerojatno i znatno šire. Ali bilo bi itekako korisno kad bi se sustavno, u cijelosti, objavilo cjelokupno stvaralaštvo tog zacijelo, darovitog narodnog pjesnika i pripovjedača, narodnog guslara i pjevača uz gusle kakvih je, ruku na srce, malo u zemlji i svijetu.
No, Marko Kunac od svoje trinaeste godine pravi i drvene ‘balote’ uslijed čega je najpopularniji u krugovima ‘balotaša’ diljem Hrvatske – uglavnom u Dalmaciji, Slavoniji, Zagrebu i okolici, svugdje gdje rade i žive Dalmatinci. Kunac je priznat i u zemljama EU-a, pa i znatno šire, gdje su na radu u inozemstvu odnosno u iseljeništvu, zaposleni cetinski i dalmatinski sinovi.
»Balote (‘buće’) sam počeo proizvoditi više iz nužde nego iz ljubavi, a i taj je posao također težak, kompliciran. Najprije moram otići u planinu i usjeći drva, donijeti ih doma, pripremiti ih, pa tek od njih raditi ‘buće’. Prvih godina proizvodnje ‘buća’ bilo mi je vrlo teško jer sam iste izrađivao samo ručno. U jednom danu mogao sam ih napraviti tek dvadesetak, pa se taj posao i nije isplatio. Drvene ‘balote’ godinama izrađujem na stroju . Naime, strojna obrada tih sportskih rekvizita je mnogo lakša, jednostavnija, brža, kvalitetnija, učinkovitija, dakako i unosnija. Pravim ih sključivo od suhe klenovine i hrastovine. No, klenovo drvo je kvalitetnije od hrastovine.Prodajejm ih u cijeloj Dalmaciji, ali je potražnja za njima posljednjih godina znatno opala uslijed vidno oslabljene ekonomske moći kupaca. Radim ih i po narudžbi, čak ako u njih treba nabijati metalne čavle…Drvene ‘balote’ se mogu najbolje sačuvati od pucanja, ako se stalno drže u plastičnoj vrećici«, tvrdi Kunac poručujući: »Držim kako je guslanje i pjevanje uz gusle, diplenje, izrada buća i bućanje značajna dopuna ruralnog turizma u Cetinskom kraju odnosno Dalmatinskoj zagori.«
