Razočarani ostadoše ulovom fazana lovci lovačkih udruga „Kamenjarka“ iz Kamenmosta i Zmijavaca, i Lu Imotski iz Imotskog u prva dva lovna dana, ovogodišnje lovačke sezone. Upravo lovci tih udruga koriste veliki dio lovišta u Imotskom polju, gdje je do sada fazan figurirao kao pernata divljač broj jedan.
– Upravo tako, veli nam sveznajući lovački stručnjak Rudolf Šušnjar, inače punih deset godina na funkciji predsjednika LU Kamenjarka. Pazite, samo ovaj podatak. Mi smo u lovište pustili pet stotina fazana u fazi njihove reprodukcije, i odrekli se i onako oskudnih financijskih sredstava. Očekivali smo zaista bogat ulov, jer je Imotsko polje idealno za njihovo razmnožavanje.
Imali su hranu, imali su i vodu, bez obzira na ekstremnu sušu, što u našim pojilištima, što iz rijeke Vrljike, vodonatapnih kanala. Zamislite, u prva dva dana dvjestotinjak mojih lovaca ubilo je samo 14 fazana.
Takav mali ulov ne pamtim godinama. I kolege lovci iz LU Imotski isto su imali vrlo loš ulov.
A što je uzrok?
Uzrok je drastično povećan broj lisica i tu uz same rubove grada. Ustanovili smo praćenjem da im je pravo leglo i jazbine na južnim rubovima grada, posebno ispod bivše tvornice trikotaža Trimot s jedne i druge strane imotske zaobilaznice.
I kako tu organizirati hajku kada zakonom nije dozvoljena uporaba oružja u naseljenom području. A lisica je lukava, očito je naučila lekciju i bježi prema naseljima.Vjerujte bavim se desetljećima lovom, ali ovakav početak sezone ne pamtim.
Potom, dobili smo od Ministarstva poljoprivrede o akciji oralnog cijepljenja lisica na našem području sredinom i pred kraj prošle godine. Cijepljenje se provodilo putem aviona, bacanjem mamaca. Prema svemu, ovo cijepljenje je imalo veliki efekt, pa je praktički bjesnoća kod lisica iskorijenjena. I zbog toga je njihova populacija povećana.
Kada se uzme u obzir i činjenica da neki naši sugrađani bacaju hranu na ilegalna odlagališta, baš u blizini naselja, ništa čudno nije ovoliki broj lisica. I normalno, ona nema prirodnih prepreka za silazak u polje, jer nije bilo vode u dotocima Vrljike, potom nema prirodnog neprijatelja, vuk neće baš napasti lisicu, hajke su neučinkovite i to je to, veli Šušnjar.
I nisu samo lovci osjetili povećan broj lisica na području Imotskog polja, te u naseljenom područjima, već i Imoćani koji imaju u okružju svojih kuća pernate životinje. I tu su lisice desetkovale podosta kokošiju, pataka, purana.
– Teško, gotovo nemoguće je da ih se riješimo, veli nam Rudolf Šušnjar. Apeliram na građane da ne upotrebljavaju otrovne mamce, jer tu dovode u opasnost svoje lovačke pse, mačke, a također i svoje susjede, djecu, koja se kreće u blizini naselja. Treba biti strpljiv, možda će neka prirodna selekcija smanjiti njihov broj, ali do tada lovcima preporučam strpljenje, ostalim građanima, više pažnje u čuvanju domaće peradi, veli Šušnjar.
Inače, nema lovačke udruge na području Imotske krajine, čiji lovci ne spominju pravu najezdu lisica. Tamo od Biorina sa granice sa susjednom Cetinskom krajinom, pa sve do istoka i jugoistoka Imotske krajine i granice sa Vrgoračkom krajinom i pored čestih hajki, ovaj poznati predator prava je napast kako za pernatu divljač, tako i za domaću.
Uzrok svemu tome, tvrdi struka leži u činjenici da se lisica kao vrlo lukava divlja životinja približila naseljenim područjima, a između kuća osjetila je i sigurnost jer lovci tu ne smiju pucati po njoj. Očito da će trebati veća koordiniranost lovačkih udruga Imotske krajine u što češćim hajkama, kako bi se donekle smanjio broj ovih životinja i time bar dijelom povratila stabilnost i prirodna ravnoteža u lovištima.
Braco Ćosić