U splitskoj Knjižari sv. Frane u utorak, 31. svibnja u sklopu Verbumova programa „Susret s autorom” gostovao je Ljubomir Gudelj, kustos Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika, autor više stručnih i znanstvenih radova o spomenutim lokalitetima i drugim temama iz područja arheologije, povijesti, povijesti umjetnosti i etnologije.
Ovaj zaljubljenik u povijest i povijest umjetnosti s publikom je podijelio sjećanje na svoje početke u Imotskome gdje je zahvaljujući ocu učitelju upoznao najprije likovnu umjetnost, a potom i bogatstvo kulturne baštine imotskoga kraja. Uz svoj kraj ostao je vezan do današnjega dana i u profesionalnom smislu istražujući arheološke lokalitete poput onih zabilježenih u knjizi „Gradine u Imotskoj krajini”, objavljenoj ove godine, koja donosi oko dvije tisuće arheoloških bisera – kamenih gradina u tom kraju, pregledno dokumentiranih, fotografiranih i zabilježenih na arheološkoj karti te s njima povezanim objekata povijesne infrastrukture, raspoređenih na oko 600 kvadratnih kilometara Imotske krajine.
Gudelj je povijest i povijest umjetnosti studirao na Filozofskom fakultetu u Zadru krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina, a ističe kako je tada Filozofski fakultet u Zadru imao oko šesto studenata, a na studiju koji je on pohađao bilo je petnaestak studenata, što je omogućilo posvećen studij i veliku povezanost među kolegama i profesorima, a to ih je na osobit način formiralo. Godine 1995. dobio je priliku u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika gdje i danas radi kao viši kustos, a zahvaljujući tome radio je kao voditelj istraživanja i suradnik na četrdesetak arheoloških lokaliteta diljem Dalmacije, Hercegovine, sjeverozapadne Bosne i Istre. Među tim lokalitetima su Dioklecijanov akvadukt na Bilicama, Crkvine i Crljivica u Cisti Velikoj, Dikovača u Zmijavcima, ranokršćanski kompleks u Otinovcima kod Kupresa, lokalitet Podvornice u Lištanima kod Livna, utvrda Čačvina kod Trilja, Crkvina u Biskupiji kod Knina, kompleks sv. Marije u Balama, crkva sv. Jerolima u Vlašićima na Pagu itd. Angažiran je na opsežnom projektu izrade arheološko topografske karte Zabiokovlja, a od 2013. godine i kao istraživač suradnik lokaliteta Rižinice u Rupotini kod Solina. Priredio je i niz zanimljivih izložbi poput one o dokumentaristu Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika Bartolu Petriću. Također, priredio je izložbe i prigodne publikacije o tvrđavi Čačvina te lokalitetu u Postranju. Izložbom je finaliziran i veliki posao napravljen u sklopu izvedbe arheološkoga parka Crkvine u Cisti Velikoj, a ovo jedinstveno nalazište postalo je odredištem brojnih izletnika i mjesto održavanja edukativnih radionica za učenike osnovnih i srednjih škola, studente i sudionike znanstvenih skupova.
Ljubomir Gudelj počasni je građanin Zagvozda i to upravo zahvaljujući manifestaciji Glumci u Zagvozdu koja se dugi niz godina odvija u tom malom imotskom mjestu u koje dovodi zanimljive kulturne i kazališne izvedbe, a u čijem je organizacijskom timu Gudelj od samih početaka. Punoljetnost ovoga festivala pokazatelj je kako je manifestacija itekako uspjela, o čemu svjedoče gostovanja iznimnih kazališnih i folklornih skupina, izvrstan prijem kod publike, ali i veliko gostoprimstvo domaćina koji su se stavili na raspolaganje i često i vlastite postelje prepuštali gostima, istaknuo je Gudelj. Veliku ulogu zasigurno je imalo i to što su se i glumci zaljubili u Zagvozd i stoga mu se uvijek vraćali. Gudelj je ovom prigodom najavio i izvrstan program ovogodišnje manifestacije. Rekao je kako je uz glumu vezan još od mladih nogu kada je s ocem išao na amaterske probe Hamleta u Mrduši Donjoj koju je režirao Ilija Zovko, a koja je bila izvrsno prihvaćena od publike početkom sedamdesetih. Sa svojih 6 – 7 godina znao je cijeli tekst na pamet, a prve glumačke pokušaje imao je u osnovnoj školi kad je glumio u predstavi „Doživljaji Huckleberryja Finna”. Na studiju se priključuje amaterskoj glumačkoj skupini s kojima je šest godina sudjelovao na natjecanjima i osvajao nekoliko republičkih nagrada. Zahvaljujući ovim sklonostima bilo je prirodno da se priključi Glumcima u Zagvozdu i podrži prijatelje u održavanju ovoga festivala koji je donio niz poznanstava i prijateljstava i veliko kulturno obogaćenje svima.
Ljubo Gudelj i sam bi se mogao okušati na mnogim pozornicama budući da svira gitaru i harmoniku te pjeva sa svojim sastavom. Istaknuo je kako to nije njegova zasluga, cijela obitelj je glazbeno nadarena, osobito mlađe generacije koje se i profesionalno usavršavaju na tom polju. On pjeva i svira više iz gušta, baš kao što je to činio i za vrijeme studentskih dana u klapi na poziv Bepa Matešića u Zadru. Na Susretu s autorom, kojim je moderirala Jelena Hrgović, izveo je nekoliko šansona, a među njima i antologijsku pjesmu Dobriše Cesarića „Trubač sa Seine” („Matoš u Parizu”) koju je obradio Ibrica Jusić, a za koju je Gudelj istaknuo kako je jedna od najdomoljubnijih pjesama ikad napisanih. Splitsku je publiku oduševila izvedba Ljube Gudelja, poznatog i kao dugogodišnjeg suradnika manifestacije Dani kršćanske kulture u sklopu koje vodi programe obilaska arheoloških lokaliteta gdje su ljudima približeni neki vrijedni povijesni i umjetnički biseri u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Na Susretu s autorom je istaknuo kako je zadaća kustosa i povjesničara voditi ljude i na teren te da to radi s puno žara jer tako ljudi imaju priliku izbliza upoznati bogatstvo kulture koju baštinimo. Veliki odaziv ljudi pokazuje kako su i ljudi željni takvih programa, a o tome svjedoči i dolazak školskih grupa u Muzej hrvatskih arheoloških muzeja te žar mladih prema ovim temama. „Nama u fokusu trebaju biti u prvom redu domaći ljudi jer oni trebaju učiti vlastitu povijest, a tek potom turisti koji također pokazuju zanimanje i za muzeje i za arheološke lokalitete koje rado obilaze, poput onoga u Cisti Velikoj”, zaključio je.
Izvor i foto: Verbum