Hrvatska i ostali dio Europe, uz izuzetak Islanda, ove godine pomaknut će satove na zimsko računanje vremena u noći s 25. na 26. listopada.
Kazaljke na satu pomaknut će se jedan sat unatrag, sa tri sata ujutro na dva, čime će se te noći „dobiti‟ jedan sat spavanja.
Nakon pomicanja sata, očekuju se „kraći‟ dani u poslijepodnevnim satima. Sunce će u Zagrebu umjesto u 17:48 zaći u 16:48, u Splitu u 16:51, a u Rijeci u 16:55, itd.
Pomicanje kazaljki ne događa se u svim državama svijeta, niti se kod onih koji miču kazaljke događa u isto vrijeme. Npr. u Kanadi i SAD-u se (osim kod nekih izuzetaka) satovi ove godine pomiču u noći s 3. na 4. studenog, dok su Rusija i Bjelorusija od prošle jeseni ušle u društvo država koje nemaju ljetno i zimsko vrijeme.
S početkom zimskog računanja vremena povezana je i odredba članka 102. Zakona o sigurnosti prometa na cestama prema kojoj u razdoblju zimskog računanja vremena, od posljednjeg vikenda u listopadu pa sve do posljednjeg vikenda u ožujku, na motornim vozilima i za vrijeme vožnje (i) danju moraju biti upaljena dnevna ili kratka svjetla.
Vozače bicikla, koji se kreću kolnikom na javnoj cesti izvan naselja, upozorava se da su dužni noću i danju u slučaju smanjene vidljivosti biti označeni reflektirajućim prslukom ili reflektirajućom biciklističkom odjećom. Isto tako, pješaci koji se kreću kolnikom na javnoj cesti izvan naselja noću i danju, u slučaju smanjene vidljivosti moraju biti osvijetljeni ili označeni s reflektirajućim materijom. Sve one koji se ne budu pridržavali ovih odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama, čeka neugodno novčano iznenađenje.
Inače, ljetno računanje vremena široko je rasprostranjeni službeni vremenski sustav u kojem se, tijekom ljetnih mjeseci, kazaljke prebacuju obično za jedan sat unaprijed u odnosu na mjesno standardno vrijeme. Svrha je toga postupka bolja usklađenost između sati dnevnoga svjetla te radnog vremena i školske nastave. Tako, umjesto ranojutarnjeg dnevnog svjetla, kada većina ljudi još spava, ostaje sat dnevnog svjetla više za večernje aktivnosti. Ljetno računanje vremena češće se koristi u umjerenom pojasu, zbog zamjetne razlike između broja sati dnevnog svjetla u različitim godišnjim dobima.
Ljetno računanje vremena prvi je puta 1784. godine spomenuo Benjamin Franklin u jednom pismu urednicima lista Journal of Paris, no kako je bila riječ o šaljivom članku, nije jasno je li Franklin doista želio tako nešto predložiti Francuzima. Ovaj je sustav ozbiljno predložio William Willett u članku Waste of Daylight (Gubitak dnevnog svjetla), objavljenom 1907. godine, ali nije uspio uvjeriti britansku vladu da ga prihvati, unatoč nemalom lobiranju. Zamisao o ljetnom računanju vremena prvi je put ostvarena u Njemačkoj, od 30. travnja do 1. listopada 1916. godine. Ubrzo je taj primjer slijedila i Velika Britanija, od 21. svibnja do 1. listopada 1916. godine.
D. Šabić