Lov liganja spada u hobi koji vrlo brzo postaje opsesija za svakoga. Oni koji nikada nisu voljeli morske radosti odjednom počinju cijeniti more na drukčiji način.
Lignja, kao i svaki glavonožac, ima vrlo kratki životni put i traje obično oko jedne godine, a završava nedugo nakon ispuštanja jajašaca. Najveći broj liganja pari se i ispušta jajašca krajem jeseni ili početkom proljeća, no mriještenje se može dogoditi tijekom cijele godine. Lignje postaju zrele kada dosegnu 10-16 cm dužine. Mužjaci nešto ranije, no oni i brže rastu od ženki i u pravilu su veći, ovisno o količini hrane koje unesu u sebe.
Kada potroše svoje gonade, više ih nikada ne mogu nadomjestiti, a ubrzo i umiru. Rijetko koja lignja dosegne preko godine dana starosti. Ženka u pravilu izleže oko 6000 jajašaca koje objesi u obliku vrpci na pogodno mjesto. Nakon 20-ak dana izlegu se larve i žive kao plankton nekoliko dana. U početku se i same hrane planktonom i sitnim organizmima, dok im kasnije plijen postaju sve vrste riba, rakova, čak i lignje.
Hvataju plijen koji je dosta veći od njih samih. Brzina hvatanja plijena može biti izrazito brza, čak veća od 10 čvorova. U novije vrijeme sve je popularnije panulavanje liganja koje hvataju ribu koja se brzo kreće.
Zbog svoje idealne građe lignja je brza životinja, mnogo brža od ostalih glavonožaca. Mogu se kretati u nekoliko pravaca, ovisno o tome na koju stranu ispuštaju mlaz. Unutar plašta nalazi se zakržljali ostatak nekadašnje kućice koja danas nema neku posebnu ulogu za razliku od sipe kojoj čvrsta sipovina (sipina kost) održava ravnotežu te daje snažan oklop. Na glavi joj se nalazi 8 krakova koji imaju po dva reda pipaka te dva lovna kraka. Prilikom lova „ispaljuje“ lovne krakove te brzo dovodi plijen do ostalih krakova koji ga ne puštaju.
Kao i ostali glavonošci, imaju vrlo razvijene oči, a sama rožnica im je zaštićena membranom koja u sebi sadrži još neke senzore poput njuha i vibracija. Slično ostalim mekušcima i nekim ribama, koža im je prekrivena brojnim kromatoforima koji služe za brzu promjenu boje tijela. Osim u obrambene svrhe gdje se boja mijenja sa ciljem maskiranja stanice kromatofora, služe i za primitivnu komunikaciju između glavonošaca, koja se pogotovo može uočiti za vrijeme parenja. Osnovne boje koje proizvode su smećkaste i crvena.
Glava lignje s velikim očima izgleda kao da je odvojena od trupa. Usta s jezikom i dvije čeljusti okružena su s osam kraćih i dva duga kraka kojima napipa i hvata plijen. Jake prianjalke služe im kako im se plijen ne bi oteo na krakovima. Kreće se velikom brzinom, svojevrsnom vrstom mlaznog pogona, usisava vodu i naglo je izbacuje prema natrag. Tipičo glavonošcima, posjeduje jednu žlijezdu koja izlučuje crno-smeđu tekućinu (sepiju) koju izbaci kada je neprijatelj napadne. Na taj način zamuti vodu sa svojim mlaznim pogonom i brzo nestane sa mjesta okršaja. Za lov lignje koriste se specijalne varalice, takozvani peškafondi. Presvučene su platnom i na repu umjesto udica imaju krunicu napravljenu od velikog broja čeličnih iglica. Nemaju povratnu kukicu tako da najlon mora biti stalno zategnut. Ukoliko malo popustite ili napravite trzaj, ostat ćete bez lignje. Najbolje je loviti ih iz čamca i to tijekom noći (na feral ili umjetno svjetlo), tj. u sumrak. Tijekom dana love se manje.
Stručnjaci za lov liganja daju savjete kako bi ih trebalo loviti.
Kad skosajemo, to radimo polagano, a tamo gdje je dno nezgodno (kako ne bi zapelo) pri dnu stavljamo olovo. Prilikom lova odignemo udicu od dna nekih pola metra. Na pola metra od peškafonda montira se zogulin, nakon 10 cm drugi zogulin, a između se stavi skosavica. Lignja se najbolje lovi puštanjem niz struju. Ako lovimo na mjestu, a ne ulovimo ništa u roku od 15 minuta, znači da moramo nešto mijenjati, bilo boju skosavice ili mjesto lova. Ako se lovi po danu ili za vrijeme punog mjeseca, boje varalica olovnih i plutajućih moraju biti ljubičaste, zelene ili tamnozelene kombinacije.
Kad se lignja izvlači, nebitno jeli mala ili velika, najlon treba uvijek biti zategnut i ne smije se stati prilikom izvlačenja. Može se ići i na vesla i veslati lagano prema naprijed. Nije važno ako je peškafonda u mraku, vidi ona nju dobro, zato treba skosavati i samo provjeravati dubinu da ne zapne i ponekad desnim ili lijevim veslom jednom lagano lagano udariti i kod tog pokreta skosati lagano, ali čvrsto.
Peškafond od dna je u principu udaljen jedan paš, jer lignja nikada nije na dnu.
Dobar vam ulov!
D. Šabić, mag.nov