Apolitični

(Lažna) Eko-svijest: Jesu li priče o održivosti najveća zabluda 21.stoljeća?

Svakodnevno smo žrtve greenwashinga i dok nas je to jedno vrijeme iznimno opterećivalo, čini li se danas, da nastavljamo starim stazama pretjerane konzumacije? 3 do 10 posto emisije ugljikova dioksida dolazi od modne industrije, iako se točna emisija zapravo ne može utvrditi, dok je 48 posto lanca proizvodnje i nabave povezano s krčenjem šuma.

Za mnoga modna imena, u prvom redu ona brze mode, održivost predstavlja lansiranje kapsulnih kolekcija sa zelenom etiketom, što se direktno tumači kao greenwashing, a pretjerana proizvodnja – i konzumacija je i dalje prisutna kao loša praksa o kojoj se manje govori.

Istraživanja pokazuju da se količina odjeće koja se godišnje baci u Americi poduplala u posljednjih 20 godina i sada iznosi oko 17 milijuna tona. Ellen MacArthur Foundation istraživanje iz 2017. je pak pokazalo da čak 87 posto ukupno proizvedene odjeće završi na odlagalištu otpada.

Pritom, za jedan par traperica potreban je kilogram pamuk, a za uzgoj tog kilograma utroši se do 10 tisuća litara vode!

Niti reciklirani materijali nisu nužno pozitivna stvar – dok će prelazak na reciklirani poliester smanjiti emisiju ugljikova dioksida, njegova razgradnja u prirodi traje stotinama godina, dok se mikroplastika zadržava u oceanima i pitkoj vodi.

Jer moda je nešto što zahtjeva našu uključenost i interakciju i to je ono u čemu uživamo, zbog čega je teško pomiriti održivost i tekstilnu industriju.

„Većina naše industrije očajnički želi postati zelena i relevantna na tržištu, kako bi se približila generaciji X, Z, Y, no budući naraštaji kupaca neće u to vjerovati. Što više znaju i više uče o prljavim praksama modne industrije, sve će joj se više odupirati”, kazala je na dizajnerica Stella McCartney, jedna od predvodnica održive mode. McCartney održivosti teži u svakom pogledu – djelima, ne samo etiketom. Predstavila je inovativni materijal od micelija gljiva koji je alternativa umjetnoj i pravoj koži, jednako kvalitetan i izdržljiv, proizvodi se u laboratoriju i tako troši manje resursa.

U nedostatku transparentnosti, sve je teže navigirati kroz diskurs održive mode i oduprijeti se dojmu da se „održivost” čini lažnom…

Zbog ovih i brojnih sličnih problema, modna održivost je tema industrije već neko vrijeme, no i dalje se bilježi povećana potrošnja, dok su emisije ugljičnog dioksida na putu da se do 2030. – poduplaju, govori istraživanje instituta Apparel Impact i World Resources.

Cijeli članak možete pročitati na: gloriaglam.hr

Foto: Pixabay