Apolitični

Kulturno naslijeđe rajskog Mljeta

Prekrasna priroda, kristalno čisto more, jezera, otočići, bogato kulturno nasljeđe čine otok Mljet uistinu rajem na zemlji. O njegovim ljepotama mnogi su pisali i pjevali, a onaj koji jednom na Mljet dođe, uvijek mu se vraća. Mi se Mljetu vraćamo sa zadovoljstvom razmišljajući o njegovom kulturnom nasljeđu koju otočani njeguju i baštine stoljećima, a to su mljetski košic, mljetska vrša i mljetski vez.

Mljetski košic

Tradicionalni mljetski košic, autohtoni je proizvod otoka koji plijeni svojom ljepotom i jednostavnošću. Mljetski košic je okrugla košara s ručkom, izrađena od mladih prutova mrče (mirte), leprike ili divlje masline sa skromnom ukrasnom pletenicom na vrhu. Za pletenje košica nije se koristio ni alat ni konac, bile su dovoljne vrijedne i spretne ruke koje će ga isplesti. U njemu se nosila hrana u polje, a iz polja se vraćao pun maslina, grožđa, raznog voća i povrća. Nosila se u njemu i hrana na blagoslov, prikle, mantala i ostali kolači na dar. Ni u ribe se nije išlo bez košica, u njega se spremala okrepa za ribare, a ribari su ga ponosni vraćali punog ulovljene ribe.

Mljetska vrša

Vrša je tradicionalna i univerzalna lovna ribarska arta kojom se stanovnici otoka Mljeta služe od davnina. U vremenima kada je posjedovanje skupocjene mreže zaista bilo rijetkost, vrša se zbog svoje ekonomičnosti koristila kao osnovni ribolovni alat koji je pomogao othraniti stanovnike otoka. Popularnosti vrše pridonijela je i činjenica da je izrađena u potpunosti od prirodnih materijala, jednostavnim i široko dostupnim alatom, a izrađena od kvalitetnog pruća somine mogla je trajati i do 20 godina uz minimalno održavanje.
Mljetski vez
Mljetski vez osnovni je dekorativni element ženske nošnje koji se vezao na oglavlju, škufiji žene, djevojačkoj počelici. Iako se vez nalazi samo na oglavlju, pridonosi kreativnom nadopunjavanju i isticanju posebnosti mljetskog ruha. Karakterističan i jedinstven vez škufije izvezen je svilom dobivenom od dudovih svilaca koje su žene na otoku, kao i u Konavlima, same uzgajale i proizvodile. Naime, svaka ga je žena vezla po vlastitom predlošku, a specifičnost mljetskog veza je u tome što je čitav vez popunjen, te nema praznih ploha. Prevladava samo jedan motiv kod kojeg je vrlo važan raspored grana s cvijetom, žabica, poma i listića. Podloga se veze uglavnom crvenom, a motivi na njoj žutom i zelenom bojom.

D. Šabić