Do sada su zabilježena četiri soja SARS-CoV-2 koja imaju mutacije na ključnom proteinu šiljak (spike, odnosno S), za koje postoje pokazatelji da im omogućuju brže širenje ili možda izbjegavanje obrambenog sustava, ili čak oboje.
Na tu njihovu sposobnost ukazala je činjenica da su u mnogim zemljama počeli dominirati nad uobičajenim sojem.
Primjerice, sekvenciranje virusa pokazalo je da je britanski soj B.1.1.7, koji je prvi put otkriven u prosincu u Londonu i Kentu, u mnogim dijelovima svijeta istisnuo uobičajeni soj i postao dominantan.
Brazilski soj P.1 otkriven je u Manausu u listopadu 2020., nakon što je ondje ponovno zabilježeno širenje covida-19. Naime, znanstvenici su bili zbunjeni jer se smatralo da je prokuženost stanovnika tog brazilskog grada od oko 75% dovoljna da bi ih trebao štititi kolektivni imunitet. Kada su analizirali uzorke, otkrili su da ondje dominira novi soj.
Kada je riječ o južnoafričkom soju B.1.351, preliminarna istraživanja pokazala su da jedna mutacija otkrivena na njemu omogućuje značajno veću otpornost na protutijela u konvalescentnoj plazmi darivalaca koji su preboljeli covid-19. Također se pokazalo da AstraZenecino cjepivo pruža nešto slabiju zaštitu od tog soja.
Indijska varijanta B.1.6217 otkrivena je u listopadu 2020. u Indiji. Indijsko ministarstvo zdravstva je 24. ožujka izvijestilo da 15% do 20% dijagnosticiranog covida-19 u državi Maharashtra ima dvije neobične mutacije: E484Q i L425R. Postotak je navodno do sada u nekim dijelovima te države porastao na više od 60%, a mutirani soj je dobio naziv B.1.617. Ova varijanta se uskoro proširila u više zemalja, među kojima su Velika Britanija, SAD, Izrael i Australija. Stručnjaci su pomalo zabrinuti jer ta inačica sadrži dvije mutacije proteina S (S – spike, šiljak), koje bi mogle pojačati njegovu sposobnost da izbjegne naš imunološki odgovor. Mutacija L452R može pomoći virusu da izbjegne neka protutijela nastala nakon cijepljenja, dok E484Q ima sličnosti s mutacijom E484K, koja omogućuje južnoafričkoj varijanti da u nekoj mjeri postane otporna na cjepiva. No, znanstvenici smatraju da će postojeća cjepiva ipak biti djelotvorna kod indijskog soja u smislu sprječavanja teškog oblika bolesti i usporavanja širenja zaraze.
Hoće li nas cjepiva zaštititi od novih sojeva?
Za sada nema dokaza da proizvedena cjepiva neće pružati dovoljnu zaštitu od novih sojeva. Naprotiv, ispitivanja Pfizera i Moderne pokazuju da su njihova cjepiva još uvijek dovoljno učinkovita protiv novih sojeva, barem kada je riječ o sprječavanju teških oblika bolesti i smrti.
To je dobra vijest. No vakcinolog Philip Krause, koji predsjeda radnom skupinom WHO-a za cjepiva protiv covida-19, kaže da se nakupljanjem dodatnih mutacija, odnosno daljnjom evolucijom novih sojeva, može dogoditi da oni postanu rezistentni na cjepiva.
Cijeli članak možete pročitati na: index.hr
Foto: Pixabay